Izvorni znanstveni članak

Kvirin Vasilj o »skraćenom svijetu« Miroslava Krleže

Draženko Tomić ; Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

Sažetak

Kvirin Vasilj (1917–2006) hrvatski je filozof koji se usredotočio na čovjekovu egzistenciju sa svim njezinim izazovima, kako fizičkim tako i metafizičkim. Miroslav Krleža (1893–1981) hrvatski je pisac, istaknuta figura u modernoj hrvatskoj književnosti. Iako su bili suvremenici, vrlo je vjerojatno da se nikad nisu susreli. Iz onog što je Vasilj napisao o Krleži slijedi da je pročitao dobar dio Krležinih djela, posebno njegovu liriku. Krleža vjerojatno nije ništa pročitao od Vasiljevih šestotinjak bibliografskih jedinica, kako zbog nedostupnosti njegovih djela u Jugoslaviji tako možda i zbog ideoloških razloga.
Vasilj Krležu prvi put spominje u osvrtu što ga je napisao za čikaški tjednik Danica u svibnju 1952. godine, dok ga u dostupnim objavljenim radovima posljednji put spominje 1998. godine. Krležino djelo najviše ga je zaokupljalo u 1980-im. Vasilj nije poduzeo neku sustavnu književno-kritičku analizu Krležinih djela, ali je objavio tri eseja s Krležom kao referentnom točkom: »Veličina i bijeda čovjeka – skraćeni svijet M. Krleže« (1956), »U očajnome svijetu Miroslava Krleže« (1973) i »O Krležinu nebu« (1979).
U ovom se članku Vasiljevu odnosu prema Krleži pristupa problemski, a ne kronološki. Iz Vasiljeve se perspektive zasebno obrađuju umjetnička i ideološka dimenzija Krležina djela.
U svojoj estetici Ljepota i umjetnost, ali i drugdje, Vasilj priznaje Krleži da njegovi stihovi dotiču sudbinu čovjeka, čak i pjesmi Plameni vjetar, čiju poruku osporava, priznaje tehničku dotjeranost, a jednom njegov umjetnički stil naziva »rokokoom«.
S druge strane, Vasilj redovito upozorava na ideološku podlogu Krležinih djela: ograničeni marksistički humanizam. On kritizira Krležine prigovore religiji, napose njegovo uvjerenje da je »vjera u Božje biće neizravan uzrok socijalne bijede u ljudskom društvu«. Posebno se čudi Pjesmi iz hrvatske krčme, gdje Krleža Boga naziva tiraninom. Među buntovnim i nesređenim porukama pjesme Plameni vjetar Vasilj uočava da Krleža ne izražava nikakvu sućut prema »piramidama mrtvih domobrana«. Uz Krležinu dramu Don Quijote Vasilj primjećuje da se Krležin junak bori protiv srednjovjekovnih strašila, umjesto protiv totalitarizama 20. stoljeća. K tomu, Krleža bez zadrške veliča Lenjina, Staljina, Broza, ljude koji su – iz Vasiljeve perspektive gledani – veliki tirani 20. stoljeća.
Možda najpotpunije Vasiljevu ocjenu Krležina djela izriče njegov zaključak iz 1986. godine: »Ono, što daje ljudsku vrijednost Krležinim djelima, to su iskre ljudske transcendencije; ono, što im je priječilo, da postanu najviša ljudska vrijednost, to je nijekanje čovjekove transcendencije.«

Ključne riječi

Kvirin Vasilj; Miroslav Krleža; filozofska kritika književnog teksta

Hrčak ID:

221192

URI

https://hrcak.srce.hr/221192

Datum izdavanja:

17.5.2019.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.017 *