Izvorni znanstveni članak

Odnos bazalnih razina endogenog testosterona prema nemasnoj tjelesnoj masi aktivnih sportaša mlaðe i srednje dobi

A. C. Hackney ; University of North Carolina, Chapel Hill, NC, USA
Kristin Polzien ; University of North Carolina, Chapel Hill, NC, USA
Kelli Dutrow ; University of North Carolina, Chapel Hill, NC, USA

Sažetak

UVOD
Testosteron je anabolički androgeni spolni steroidni hormon povezan sa sintezom proteina. Mnogi veličinu tijela i mišićni razvoj povezuju s razinom testosterona u odraslih muškaraca. Takovo se poimanje razvilo zbog anaboličkih svojstava toga hormona. No, u stvarnosti, stupanj razvoja mišićne mase u pojedinca ovisi i o mnogim drugim faktorima; od kojih su neki fiziološke naravi, neki su vezani za ponašanje pojedinca, dok su drugi nasljedne prirode (Florini, 1987). Ipak, postoje dokazi koji podupiru pretpostavku kako opća razina cirkulirajućeg testosterona može biti, u određenoj mjeri, faktor koji doprinosi količini mišićne mase muškaraca in vivo. Ongphiphadhanakul i suradnici (1999) ustanovili su na uzorku fizički neaktivnih odraslih muškaraca (sedentarni stil života) da je mišićna tjelesna masa značajno povezana s endogenom razinom testosterona. U dvodijelnom modelu konstitucije ljudskog tijela, ono se dijeli na masnu komponentu (udio masnoga tkiva) i na nemasnu tjelesnu masu (LBM – engl. lean body mass). I sama sastavnica nemasne tjelesne mase sastoji se od nekoliko faktora, među kojima je nedvojbeno najvažniji onaj koji se odnosi na masu skeletnih mišića (Behnke, Wilmore, 1974; Brozek i sur. 1963). Neka druga istraživanja pokazala su kako unos testosterona (egzogeni testosteron) povećava nemasnu tjelesnu masu (LBM). Arslanian i suradnici (1997) izvijestili su kako je četveromjesečni tretman testosteronom u adolescenata koji su kasnili u biološkom razvoju (retardanti - zakašnjeli pubertet) rezultiraom povećanjem LBM za 7,6 kg. Bhasin i suradnici (1996) su otkrili da primjena testosterona u odraslih muškaraca povesava LBM, a kada se taj unos kombinira s vježbanjem, tada je povećanje količine nemasne tjelesne mase još veće. Griggs i suradnici (1989) dobili su slične rezultate na temelju jednomjesečne primjene testosterona, kombinirane s trenažnim programom za razvoj snage, što je razultiralo 12%-tnim povećanjem nemasne tjelesne mase te 27%-tnim ubrzanjem i povećanjem sinteze mišićnih proteina. Sveukupno, rezultati navedenih istraživanja potvrduju tvrdnju kako ukupna razina cirkulirajućeg testosterona pozitivno utječe na nemasnu tjelesnu masu (LBM) i, posebice, na mišićnu masu. Taj problem, međutim, nije do sada bio predmetom iscrpnih znanstvenih istraživanja, a osobito se previše pozornosti nije posvećivalo bazalnom statusu uzorka fizički aktivnih muškaraca. Ovo je istraživanje stoga usmjerenjo na ispitivanje razine cirkulirajućeg endogenog testosterona i nemasne tjelesne mase na uzorku zdravih muškaraca kako bi se utvrdilo postoje li relacije među navedenim parametrima i u uvjetima fizički aktivnog svakodnevnog života.

ISPITANICI I METODE
Uzorak ispitanika činila su 142 zdrava muškarca, koja su dala pismeni pristanak za sudjelovanje u ovom istraživanju. Tjelesne karakteristike uzorka (aritmetička sredina ± standardna devijacija): dob – 25,1±1,4.6 godina (raspon od 18 do 45 godina), tjelesna masa – 77,9±10,8 kg, visina – 176,9±8,8 cm. Ispitanici su odgovorili na jednostavan upitnik o stupnju njihove fizičke aktivnosti. Svaki je ispitanik bio redovito fizički aktivan (3,9±1,3 dana/tjedno; 44±19 min/dan), tj. bio je uključen u neki od mnogobrojnih oblika redovitog tjelesnog vježbanja, od rekreativnog vježbanja do sudjelovanja u natjecateljskim sportskim disciplinama. Mnogi ispitanici bili su sportaši - natjecatelji iz 9 različitih sportova (lacrosse – kanadski nacionalni sport, sličan hokeju na travi, ali se igra specijalnim reketima, op. prev., američki nogomet, atletika – trkači, bacači i skakači, hrvanje, košarka, bejzbol, nogomet, biciklizam i plivanje). Svaki sport bio je zastupljen relativno malim, k tome i nejednakim brojem ispitanika. Zato nisu provedene usporedne analize rezultate ispitanika iz pojedinih sportskih disciplina. Naime, mali uzorci ispitanika iz pojedinačnih sportskih disciplina ugrozili bi statistička načela (Linton i Gallo, 1975). Ispitanici bi se u našemu laboratoriju pojavili približno oko osam sati ujutro, 12 sati nakon posljednjeg obroka. Prvo su se 15 minuta odmarali ležeći na leđima. Nakon toga su im uzeti uzorci krvi iz vene na ruci. Iz krvnih se uzoraka ispitivala opća razina cirkulirajuseg testosterona standardnim radioimunološkim mjernim postupkom (DPC Inc, Los Angeles, CA). Nakon vađenja krvi, ispitanicima je izmjerena tjelesna masa baždarenom medicinskom vagomi (preciznost mjerenja ±0,10 kg). Velikim kliznim antropometrom izmjerena je visina ispitanika (preciznost mjerenja ±0,10 cm). Tijekom mjerenja ispitanici su bili odjeveni samo u kratke sportske hlačice. Provedeno je funkcionalno dijagnosticko testiranje dišnoga sustava kako bi se odredio rezidualni plusni volumen. Podvodno vaganje korišteno je za utvrđivanje građe tijela (Sinning i Hackney, 1984). Na temelju podvodnog vaganja odredena je gustoća tijela koja je uvrštena u formulu Brozeka i suradnika (1963) za izračunavanje postotka tjelesne masnose (% masti). Nemasna tjelesna masa (LBM) i težina masnog tkiva (FW – fat weight) izračunata je na temelju postotnih vrijednosti masnog tkiva. Podaci su obrađeni bivarijatnom linearnom regresijskom korelacijskom analizom. Vrijednosti testosterona su u svim slučajevima predstavljale nezavisnu varijablu, dok su izračunate varijable korištene kao zavisna varijabla (p<0.05).

REZULTATI I RASPRAVA
Srednja vrijednost koncentracije testosterona u ispitanika iznosila je 26,64 nmol/l (±SD = 12,57), što je vrijednost unutar klinički prihvatljivog raspona za muškarce te dobi (Tietz, 1990). Rezultati dobiveni analizom tjelesne konstitucije bili su LBM = 67,21±9,16 kg, FW
=9,18±5,48 kg i postotak masnoga tkiva = 11,75±5,66%).
Rezultati regresijske korelacijske analize pokazali su značajnu povezanost između razine testosterona i LBM (slika 1). Neke od ostalih tjelesnih mjera također su pozitivno korelirale s razinom testosterona. Ti su rezultati prikazani u tablici 1. Premda su utvrdene statistički značajne povezanosti između varijabli, dobiven je ralativno nizak stupanj zajedničkog varijabiliteta za udio testosterona u varijanci pojedinih varijabli (< 9.0 %). Primarni zaključak proistekao iz ovog rada ukazuje na značajnu povezanost ukupne količine cirkulirajućeg endogenog testoserona i nemasne tjelesne mase u fizički aktivnih muškaraca. Međutim, veličina povezanosti je, u najboljem slučaju, umjerena. Dobiveni se rezultati uvelike slažu s nalazima Ongphadhanakula i suradnika (1995) koji su isti problem proucavali na uzorku sedentarnih, neaktivnih muškaraca. Hako je navedeno istraživanje obuhvaćalo, na neki način, komparabilnu grupu fizički neaktivnih, sedentarnih muškaraca, smatrali smo kako u našem istraživanju kontrolna grupa nije nužno potrebna. Prema modelu prosječnog muškarca (15 % masnog tkiva, 70 kg tjelesne mase), ukupna masa skeletnih mišića iznosi približno 52 % nemasne tjelesne mase (LBM) (Behnke i Wilmore, 1974). U fizički aktivnih muškaraca taj je postotak u pravilu nešto veći, s mogusnošću da dosegne 60% ili čak i više postotaka (Behnke i Wilmore, 1974). Na temelju takvog odnosa zaključli smo da je sastavnica nemasne tjelesne mase (LBM), a onda i mišisna masa u fizicki aktivnih muškaraca povezana s razinama cirkulirajućeg testosterona. Ipak, i ovdje se također pokazalo da na odnos testosterona i mišićne mase znatno utječu i ostali faktori, poput prehrambenih navika, genetskih, naslijedenih osobina te ostalih endogenih hormona (Florini, 1978).

ZAKLJUČAK
Mnogi sportaši misle kako postoji snažna izravna veza između razine testosterona i mišićne mase. Zbog toga se neki sportaši poduzimati i krajnje, čak i opasne mjere ne bi li povećali razinu testosterona u svome tijelu (dodaci u prehrani i/ili čak i uzimanje nedopuštenih sredstva, preparata ili dopinga). Autori ovog istraživanja vjeruju kako se dobiveni rezultati poslužiti i pomosi trenerima i kineziolozima da uvjere sportaše u to da je razina testosterona samo jedna od sastavnica u procesu razvoja mišićne mase, kao i da je korištenje doping-sredstava, poput, primjerice, anaboličkih steroida, nepotrebno.

Ključne riječi

anabolički hormoni; testosteron; mišićna masa

Hrčak ID:

225178

URI

https://hrcak.srce.hr/225178

Datum izdavanja:

1.12.2001.

Podaci na drugim jezicima: njemački engleski

Posjeta: 1.117 *