Stručni rad

Problem smrti u misli Martina Heideggera

Marko Sičanica orcid.org/0000-0001-8297-5183 ; Filozofski fakultet u Osijeku, Osijek, Hrvatska

Sažetak

Postizanje čitavosti tubitka u smrti ujedno je gubitak bitka samoga Tu. Prelazak u Ne-više-tubitak isključuje tubitak upravo iz mogućnosti da iskusi taj prelazak i da ga kao iskušani razumije. Nešto će takvo, da kako, ostati uskraćeno svakom tubitku u pogledu samog njega. To se većma doima smrt Drugih. Okončanje tubitka postaje po njoj “objektivno” pristupačnim. Tubitak može, dočim je on su-bitak s drugima, steći iskustvom o smrti. Ta “objektivna” danost smrti mora tada omogućivati i neko ontološko omeđenje cjeline tubitka… Tubitak drugih sa svojom čitavošću postignutom u smrti također je jedan ne-više-tubitak u smislu ne-više-bitka-u-svijetu. Zar Otići-iz-svijeta ne kazuje izgubiti bitak-u-svijetu? Ne-više-bitak-u-svijetu Umrloga ipak još ekstremno razumljeno – neki bitak u smislu Samo-još-postojanja neke sretajuće tjelesne stvari. Na umiranju Drugih može biti iskušan čudnovati fenomen bitka, koji je moguće odrediti kao prevrat nekog bića iz vrste bitka tubitka (odnosno života) u Ne-više-tubitak. Svršetak bića qua tubitka jest početak tog bića kao pukog Postojećega.

Ključne riječi

tubitak; Drugi; smrt; bitak; tijelo; biće; postojećeg

Hrčak ID:

226620

URI

https://hrcak.srce.hr/226620

Datum izdavanja:

15.6.2017.

Posjeta: 1.189 *