Izvorni znanstveni članak

Mogućnosti karving zavoja u skijanju i daskanju na snijegu

Vladimír Hellebrandt ; Faculty of Physical Education and Sport, Comenius University, Bratislava, Slovakia
Martin Pach ; Faculty of Physical Education and Sport, Comenius University, Bratislava, Slovakia
Miloš Slamka ; Faculty of Physical Education and Sport, Comenius University, Bratislava, Slovakia

Sažetak

Uvod
Karving zavoj najviši je doseg tehnike skijanja i daskanja na snijegu. Koristeci karving zavoj, vozač često mijenja smjer vožnje i smanjuje gubitak brzine. Postojeća konstrukcija strukiranih skija, vezova i dasaka za snijeg (monoskija) omogućuje optimalan pritisak na unutarnji rub tako da vozač može zasjeći, “rezbariti” snježnu površinu na najprimjereniji način uz minimalan otpor i gubitak na brzini. Razmotrimo li raspon samih gibanja, uočit ćemo da daske za snowboard pružaju bolje pretpostavke za bolji i brži karving zavoj. Veći opseg pokreta, osobito postraničnih gibanja težišta tijela, pomaže prebacivanju monoskije na unutarnji rub. Također, promjena rubljenja može biti brža ako daskaš izbjegava otklizavanja. Mi smo ocjenjivali sposobnost izvođenja lateralno uravnoteženih zavoja na obje strane.
Metoda
Proveli smo i inter- i intra-individualnu dvodimenzionalnu kinematičku analizu, kao i nezavisno mjerenje vremena vožnje dva vozača vrhunske i skijaške i snowboarding vještine te profesionalne tehnike vožnje. Prvi vozač imao je uobičajeni stav, jaču lijevu nogu te nešto koordiniraniju desnu nogu. Drugi je imao obrnuti stav, snažniju desnu nogu i koordiniraniju lijevu nogu. Za ispitivanje koordinacijske preferencije i snage koristili smo dvije metode: udaranje lopte nogom i penjanje na stolicu kao dio kružnog testa od deset zadataka. Kamera je bila postavljena na radnom mjestu u sredini kruga. Iz takvog položaja zadani pokret vidi se kao po ravnoj liniji. Tako smo mogli koristiti dvodimenzionalnu kinematicku analizu. Rotacija kamere bila je kompenzirana kalibracijom tla uz pomoć čvrstih točaka. Frekvencija snimanja bila je 50 snimaka u sekundi. Ispitivali smo po jedan cjeloviti osnovni zavoj i paralelni zavoj od brijega. U obje situacije označili smo vrata. Nezavisno vrijeme mjerenja korišteno je radi kompenzacije nekih kinematičkih pogrešaka u analizi vožnje zavoja. Usporedili smo vremena vožnje zavoja s vremenima ravne vožnje duge 14 metara. Svaki je sportaš nakon probnog pokušaja odvezao po tri vožnje. U mjerenjima, koja su provedena 1999. godine, koristili smo klasične slalomske skije i slalomsku dasku za snijeg. U vrijeme pojavljivanja strukiranih skija željeli smo naglasiti različite mogućnosti izvedbe karving zavoja te istaknuti doprinos tehnike daskanja na snijegu tehnici skijanja. Analizirali smo najbržu vožnju. Način starta bio je jednak i za skijanje i za daskanje na snijegu u svakoj situaciji. Startalo se okretanjem skije ili daske preko ruba startne platforme. Vozači nisu imali mogućnost izvesti ni jedan jedini dodatni pokret ni rukama ni nogama kako bi si dali početno ubrzanje.
Rezultati
U svim situacijama paralelnog zavoja od brijega utvrdili smo manji gubitak relativne brzine u vožnji na monoskiji u usporedbi s klasičnom skijaškom vožnjom. U većini situacija u izvedbi osnovnog zavoja vozači su postizali veće relativno ubrzanje na kraju zavoja. S obzirom na mali uzorak, dobiveni su rezultati ograničene valjanosti. Analiza vožnji dvaju vozača može poslužiti samo za približnu usporedbu. Oba su vozača postigla bolju postraničnu ravnotežu u paralelnom zavoju od brijega na skijama. Prvi je pokazao bolju daskašku tehniku te je postigao dobru postraničnu ravnotežu u izvedbi zavoja od brijega, a također i na monoskiji. Drugi je vozač pokazao potpuno jednaku izvedbu desnog i lijevog zavoja na skijama, što je bilo 44% vremena zaostatka u odnosu na ravnu vožnju. Drugi je vozač bio brži na monoskiji u desnu stranu, što je, u ovom slučaju, bio prednji zavoj. Vremensko kašnjenje iznosilo je 42,8%. U zavoju leđima (lijevi zavoj) vremensko kašnjenje bilo je 47%. Viša lateralna kvaliteta može biti rezultat simetričnog stava na skijama u poziciji vožnje. Pokreti skijaša u takvom stavu su djelomično slicni najprirodnijem obliku ljudskog kretanja-hodanju. Brža vožnja na skijama nego na dasci za snijeg u ravnoj vožnji bila je vjerojatno uzrokovana većom kontaktnom površinom skija. Posljedica toga je manje specifično trenje na skijama. Na dionici ravne vožnje, na polovici od ukupno mjerenog vremena, dostignuta brzina na skijama i na monoskiji približno je slična, dok su na ciljnoj crti monoskije bile definitivno brže. U usporedbi sa zavojima na skijama, u daskaškim zavojima bilo je manje otklizavanja, što znači da su bili brži.
Kod zahtjevniih paralelih zavoja od brijega prvi je vozač postigao dobro uravnoteženu postraničnu izvedbu i na skijama i na monoskiji. To je predstavljeno vremenom zaostatka u odnosu na ravnu vožnju koje iznosi 24.8% u obje strane na skijama i 12.2%, odnosno 12.8 % na daski. Drugi je vozač također pokazao dobre postranično uravnotežene zavoje na skijama. U desnu stranu vrijeme zaostatka bilo je 28%, dok je ulijevo bilo 31.3%. Na monoskiji je bio znatno bolji u desnu stanu (njegov prednji zavoj), gdje mu je vrijeme zaostatka iznosilo 19,3%. Vrijeme zaostatka u lijevu stranu (zavoj leđima) bilo je 31%. Ispitivani daskaški osnovni zavoji bili su brži od svih zavoja na skijama u svim vožnjama. Slično tome, ubrzanje mjereno između startne i ciljne linije bilo je brže na monoskiji kod tri od ukupno četiri vožnje. Bolja izvedba obojice vozača na njihovoj prednjoj strani može se objasniti različitim naginjanjem u zavoju. Kod zavoja leđima (stražnji zavoj), vozač se naginje preko ravnine svojih peta, koje su, u usporedbi s prstima, manje osjetljive. Dok se naginje unatrag, vozaču je ograničena vizualna kontrola, što automatski znači da ne može dovoljno kontrolirati rubljenje daske. To je također i odgovor na veće postranične razlike u daskaškim zavojima u odnosu na skijaške zavoje. Općenito, veca postignuta brzina na monoskiji rezultat je karving tehnike kojom se izbjegava otklizavanje kraja daske. Konstrukcija daske za snijeg i stav vozaca omogućuju jače rubljenje i pritisak na unutarnji rub.
Zaključak
Rezultati analiza potvrđuju navedene pretpostavke o bržim zavojima na monoskiji. Veća postranična smirenost trupa u izvedbi na skijama, a kod prvog sportaša i na monoskiji, potvrdila je nalaze da su sportaši više sportske i tehničke razine izvedbe lateralno više uravnoteženi. U odnosu na taj nalaz mi smatramo da daskaški pokreti u zavoju kod skijaša znače napredovanje, kao i da je moguć prenijeti pozitivan transfer daskaške tehnike na elemente skijaške tehnike.
- U slučaju dvojice testiranih vozača klasično skijanje pokazalo se bržim u ravnoj vožnji. S druge strane, monoskija je bila brža u zavojima zbog svoje strukirane izvedbe.
- U daskaškim zavojima oba su vozača bila brža u svom prednjem zavoju.
- Uspoređujući desni i lijevi zavoj kod svakog vozača utvrdili smo da postoji veća razlika u izvedbi daskaških zavoja, što može imati isti, gore spomenuti uzrok (prednji zavoj).
U usporedbi sa skijama, slalomska monoskija je kraća i većih rubova. Stoga daska za snijeg ima bolje mehaničke preduvjete za izvedbu karving zavoja. Oni mogu biti izvedeni jakim pritiskom unutarnjeg ruba daske i rubljenjem pod širokim kutom. U izvedbi tehnike daskaš se u zavoju može nagnuti znatno više od skijaša. Implementacija progresivnih mehaničkih i funkcionalnih kvaliteta u proizvodnji strukiranih skija urodila je novim idejama za daljnje unaprebenje tehnike skijaških zavoja. U posljednje vrijeme ovaj trend javlja se čak i u slalomu.

Ključne riječi

Hrčak ID:

226885

URI

https://hrcak.srce.hr/226885

Datum izdavanja:

28.10.2003.

Podaci na drugim jezicima: engleski njemački

Posjeta: 1.108 *