Prethodno priopćenje

Značaj Ljudevita Modeca u povijesti hrvatske pedagogije

Vlatko Smiljanić orcid.org/0000-0001-9835-0591 ; Sveučilište u Zagrebu, Hrvatski studiji, Zagreb, Hrvatska

Sažetak

Na temelju uvida u sadržaj rukopisne ostavštine, članaka i monografija Ljudevita Modeca (1844.–1897.), u članku je istražen i obrađen Modecov značaj u povijesti hrvatske pedagogije. Modec je bio prvi moderni hrvatski metodičar. Obrazovao se na preparandiji u Pragu, što mu je omogućilo širenje modernih srednjoeuropskih pedagoških tendencija u brojnim hrvatskim gradovima, naročito u Zagrebu, Petrinji i Osijeku. Posebnost Modecova metodičkog rada očitovala se u tome što je primjenjivao teološki i herbartovski pedagoški pristup, pri čemu se češće opredjeljivao za teološki pristup. Takav pristup prepoznao je kao sredstvo za kvalitetan razvoj individualnog morala. U svojim člancima Modec je najčešće pisao o osobitostima metodike, dok je u monografijama najčešće tumačio metodičku praksu. U ovom članku ukratko su prikazana pedagoška, dakle metodička obilježja njegovih djela. Pritom ističem da je Modec prilikom poučavanja njegovao deduktivni pristup. U svojim tekstovima često je poticao na domoljublje. Uzrok tome bile su povijesno-političke okolnosti u kojima se hrvatski narod nalazio tijekom druge polovice 19. stoljeća (mađarizacija, germanizacija, centralizacija, neoapsolutizam), što je, uostalom, i uzrokovalo njegovo latentno političko usmjerenje prema Starčevićevoj Stranci prava.

Ključne riječi

Ljudevit Modec; metodika; povijest pedagogije; povijest školstva; pučko obrazovanje

Hrčak ID:

230377

URI

https://hrcak.srce.hr/230377

Datum izdavanja:

17.12.2019.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.250 *