Psihoterapija, Vol. 33 No. 1, 2019.
Stručni rad
https://doi.org/10.24869/psihei.2019.3
AUTENTIČNOST U PSIHOTERAPIJI
Vedran Bilić
orcid.org/0000-0002-0376-137X
; grupni analitičar, psihoanalitički psihoterapeut, pročelnik Dnevne bolnice, Klinika za psihološku medicinu, Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Hrvatska,
Darko Marčinko
; psihoanalitički psihoterapeut, obiteljski psihoterapeut, Pročelnik Specijalističkog instituta za personologiju i poremećaje hranjenja, Psihijatrijska klinika, Klinički bolnički centar Zagreb.
Slađana Štrkalj-Ivezić
; grupna analitičarka, Psihijatrijska klinika Vrapče.
Sažetak
Autori u ovom radu ukazuju na važnost otkrivanja i razvijanja pacijentove skrivene i sputane autentičnosti. Dominantni psihički problemi mnogih suvremenih bolesnika proizlaze iz trauma i ozljeda narcizma koje se mogu dogoditi u širokom rasponu okolnosti i interakcija tijekom cijelog života, a njihove su posljedice rigidne obrane. Obrane koje zaštićuju self od novih povreda i trauma ujedno kompromitiraju pacijentovu autentičnost i slobodu. Te obrane ugrađuju se u strukturu karaktera i utječu na cijeli život osobe (1). Među obranama od trauma i ozljeda narcizma, disocijacija ima dominantnu ulogu. Druga je obrana opisana kao lažni self (2,3). Pacijent koji je intenzivno zaokupljen izbjegavanjem ozljeda narcizma izbjegava svaki rizik, čak i po cijenu stagnacije i sterilnosti svojeg života. Pacijent tako gubi svoju autentičnost, jer pravi self ostaje zarobljen obranama i skriven, a njegove autentične potrebe nemaju se priliku ostvariti životnim iskustvima. Ostvarenje potreba nuklearnog (jezgrovnog) selfa (4,5), pravog selfa (2,3), što je više moguće u terapiji, a zatim u životu, važan je cilj u psihodinamičkim psihoterapijama i povezano je s porastom pacijentove autentičnosti.
Ključne riječi
autentičnost; pravi (nuklearni) self; disocijacija; ,lažni self; psihoterapija
Hrčak ID:
232353
URI
Datum izdavanja:
19.8.2019.
Posjeta: 1.985 *