Prethodno priopćenje
https://doi.org/10.32903/zs.65.1-2.13
GOVORNIŠTVO – POTREBA U HRVATSKOMU ODGOJNO-OBRAZOVNOMU SUSTAVU
Danijela Sunara-Jozek
; Osnovna škola prof. Franje Viktora Šignjara Virje, Republika Hrvatska
Sažetak
Razvoj tehnologije, s jedne strane, primorava ljude da više komuniciraju, a opet s druge strane ovisnost o računalima i društvenim mrežama ljude fizički udaljava, što mijenja komunikacijske obrasce. Tim su promjenama najviše podložni mladi. Svjedoci smo sve lošijega jezičnoga izražavanja naših osnovnoškolaca pri čemu su teškoće vidljive i u pisanomu i u usmenomu izražavanju (čitanju i govorenju). Cilj je ovoga rada istaknuti razliku između jezične i komunikacijske kompetencije, ukazati na značenje govorništva kao discipline u antičkom razdoblju i danas te prikazati istraživanje o usmenomu izražavanju osnovnoškolaca u Hrvatskoj koje je anketno provedeno pomoću obrasca Google Drive. U anketi je sudjelovalo 438 učitelja osnovnih škola. Cilj istraživanja bio je pokazati da je u 21. stoljeću izuzetno važno uvođenje govorništva u osnovnoškolski odgojno-obrazovni sustav jer su rezultati ankete potvrdili prvu hipotezu da je usmeno izražavanje naših osnovnoškolaca osrednje.
Govorništvo je disciplina koja nikako nije zastarjela. U doba globalizacije, prožimanja kultura, migracija (fizičkih ili onih posredstvom različitih tehnologijskih dostignuća) te razvoja medija ona je sve više potrebna. Sve je češća praksa da se govorničke vještine usavršavaju tek kada pojedinac osjeti da mu je to nužno potrebno ili se one uopće ne usavršavaju, pa smo svjedoci mnogobrojnih govorničkih (ne)uspjeha.
Ključne riječi
govorništvo; jezična kompetencija; komunikacijska kompetencija; kurikul(um); osnovnoškolski odgoj i obrazovanje; usmeno izražavanje
Hrčak ID:
233549
URI
Datum izdavanja:
2.12.2019.
Posjeta: 2.780 *