Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

Zadaće zbora savjetnika u upravljanju crkvenim dobrima

Josip Šalković orcid id orcid.org/0009-0004-6208-8121 ; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska


Puni tekst: hrvatski pdf 497 Kb

str. 809-836

preuzimanja: 294

citiraj


Sažetak

Autor u radu prikazuje zadaće zbora savjetnika u pružanju pomoći dijecezanskom biskupu u materiji upravljanja crkvenim dobrima biskupije i javnih pravnih osoba koje su podložne dijecezanskom biskupu. Dijecezanski biskup raspolaže širokom vlašću u vršenju svoje službe (usp. kann. 381; 391–393). Ipak, za neke čine koji imaju određenu važnost za biskupiju ili javne pravne osobe koje su mu podložne ima obvezu savjetovanja s nekim posebnim tijelima ili osobama, a u nekim slučajevima mora imati i njihov izričit pristanak. Prema općem kanonskom pravu dva su tijela sudjelovanja, suradnje i suodgovornosti na biskupijskoj razini sa zadaćom pomaganja dijecezanskom biskupu u upravljanju crkvenim dobrima: ekonomsko vijeće (usp. kann. 492–494) i zbor savjetnika (usp. kan. 502). U upravljanju dobrima biskupije i javnih pravnih osoba koje su dijecezanskom biskupu podložne, zadaće zbora savjetnika vidljive su u obvezi izražavanja vlastitoga pristanka i u obvezi izražavanja vlastitoga savjeta (mišljenja). Prema općem pravu dijecezanski biskup treba tražiti pristanak zbora savjetnika da bi mogao izvršiti ili dopustiti određene čine izvanrednog upravljanja i otuđenja (usp. kann. 1277; 1292, §§ 1 i 4; 1295; 1297), a savjetovati se treba za obavljanje poslova upravljanja koji su s obzirom na gospodarsko stanje biskupije od veće važnosti (usp. kan. 1277), bilo da je riječ o poslovima od općega značenja bilo da je riječ o pojedinačnim slučajevima, te za imenovanje i uklanjanje ekonoma biskupije za vrijeme njegove službe (usp. kan. 494, §§ 1–2). Obveza pristanka pravno veže dijecezanskog biskupa, odnosno on ne može, zbog same »valjanosti« čina, djelovati protiv mišljenja formuliranog i izraženog u skladu s kanonskim propisima. Budući da savjet (mišljenje) nema obvezujući karakter, dijecezanski biskup može od njega i odstupiti, ako prosudi da je to prijeko potrebno. Traženje pristanka i savjeta zbora savjetnika nije samo razlog razboritosti, odnosno kako bi se izbjeglo da dijecezanski biskup ili upravitelj sam djeluje i počini pogreške (štetu) i opasne samovolje, nego i zbog mnogo uzvišenijih razloga, tj. da dijecezanski biskup osigura stvarnu suradnju osobâ koje ovise o njemu, prema kanonskom načelu zajedništva, sudjelovanja, odgovornosti i suodgovornosti.

Ključne riječi

(nad)biskupija; dijecezanski biskup; zbor savjetnika; izražavanje pristanka; izražavanje savjeta; upravljanje crkvenim dobrima.

Hrčak ID:

234265

URI

https://hrcak.srce.hr/234265

Datum izdavanja:

17.2.2020.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 907 *