Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.31664/ripu.2019.43.05
Panegirički amblemi i habsburški carevi – primjeri iz 17. stoljeća povezani s hrvatskom kulturnom sredinom
Milan Pelc
orcid.org/0000-0001-8029-4157
; Institut za povijest umjetnosti, Zagreb
Sažetak
U radu je s pomoću dostupnih izvora informacija predstavljeno i analizirano nekoliko publikacija s panegiričkim amblemima kojima se promovira habsburška carska kuća u 17. stoljeću, a povezane su sa (sjeverno)hrvatskim kulturnim područjem. Knjige s amblemima nisu se objavljivale u Hrvatskoj, ali su se dobavljale u prvom redu za isusovačke kolegije i u njima su se koristile. Osim toga, amblemima su se označavale i druge prigodne vizualne instalacije (primjerice alegorijski prikazi u crkvama posvećeni nekom aristokratskom pokrovitelju) i publikacije nastale u sklopu isusovačkog obrazovanja i drugih potreba vizualne prezentacije. Poput svih isusovačkih učilišta i zagrebačka je akademija poticala svoje doktorande da objavljuju tiskane teze u obliku velikih plakatnih listova (Thesenblätter) koji su se javno izlagali na obrani disertacije i poklanjali odabranim primaocima. Prema sačuvanim povijesnim dokumentima u razdoblju od osnutka studija filozofije 1663. pa do ukinuća reda 1773. godine tiskani su za zagrebačke studente mnogi takvi listovi u tehnici bakroreza, najčešće kod izdavača u Augsburgu. U godišnjim kronikama zagrebačkog kolegija ti se listovi vrlo često označavaju kao emblema. Takvi su učeni “plakati” bili osobito prikladni za promociju aristokratskih pokrovitelja isusovačkog reda i samog vladara. Nažalost u Hrvatskoj se sačuvao vrlo mali broj primjeraka listova s tezama. Među njima u 17. stoljeću najreprezentativnija je teza Riječanina Ivana Josipa Marburcha (Marburga) iz 1685. godine pod naslovom Theses ex universa Philosophia velikoga plakatnog formata (emblemate praegrandi !). Jedan luksuzni primjerak te teze, tiskan na žutoj svili, sačuvan je u Hrvatskom povijesnom muzeju. Premda je teza bila posvećena kranjskim staležima (defendent je bio podrijetlom iz Rijeke, a Rijeka je pripadala Kranjskoj), car Leopold I. prikazan je u gornjem dijelu kompozicije na oblaku s orlom ne samo kao vrhovni pokrovitelj branitelja teze nego i čitavog carstva.
U popisu knjiga iz knjižnice isusovačkog kolegija u Zagrebu, načinjenom u drugoj polovini 18. stoljeća (danas u Budimpešti), zabilježene su brojne knjige amblemskog sadržaja objavljene od 16. do 18. stoljeća. U zabilježenim naslovima amblemskih knjiga zagrebačkog kolegija lako je prepoznati primjerke panegiričkoga i laudacijskog karaktera, posvećene veličanju careva Ferdinanda III. i Leopolda I. Zagrebački kolegij posjedovao je, primjerice, posebno izdanje doktorskih teza bečkog doktoranda, grofa Michaela-Hermanna Josepha Althanna iz 1689. godine iz opće filozofije: Assertiones ex universa philosophia. Alegorije i amblemi s panegiričkopovijesnim komentarima i popratnim pjesmama u toj luksuznoj knjizi s velikim bakrorezima posvećeni su pobjedama Leopolda I. nad Turcima u Ugarskoj i Slavoniji.
S ‘mirnodopskog’ područja života habsburških vladara u 17. stoljeću osobito su zanimljive panegiričke publikacije epitalmijske vrste kao omiljen medij za iskazivanje počasti vladaru u presudnom trenutku dinastičke povijesti, u kojem se ženidbom trebalo osigurati političko savezništvo i nasljednika na prijestolju. U radu su predstavljena dva primjera s područja epitalamijske panegiričke amblematike koja se mogu povezati i s Hrvatskom. Prvi po tome što je zabilježen u katalogu zagrebačkoga kolegija. Riječ je o knjizi Epithalamium Symbolicum Leopoldo I. Augusto oblatum, objavljenoj u Grazu 1631. godine. Knjigu su pripadnici isusovačkog kolegija u Grazu posvetili vjenčanju kralja i kasnijeg cara Ferdinanda III. (1608.–1657.) i Marije Ane Španjolske (1606.–1646.). Drugu je knjigu sastavio i objavio Sebastijan Glavinić (1632.–1697.), kasniji senjski i modruški biskup, koji se školovao na isusovačkim akademijama u Grazu, Beču i Trnavi. Kao dvorski kapelan u Beču, Glavinić je u prigodi vjenčanja cara Leopolda I. sa španjolskom princezom Margaritom Terezom 1666. godine sastavio panegiričku brošuru s deset amblema posvećenu carskom paru. Kao privatna osoba u carskoj službi Glavinić je zacijelo smatrao da će mu takvo iskazivanje odanosti učvrstiti položaj na dvoru i donijeti nove beneficije. To se i dogodilo kad ga je 1689. godine Leopold I. postavio za biskupa Senjsko-modruške biskupije. Vjerojatno je toj carevoj odluci pridonijela i mala panegirička knjižica s amblemima kojom je Glavinić, isusovački đak i sljedbenik isusovačkih metoda, uzorno demonstrirao lojalnost svojemu vladaru.
Ključne riječi
amblemi; habsburški vladari; isusovci; Sebastijan Glavinić
Hrčak ID:
233937
URI
Datum izdavanja:
31.12.2019.
Posjeta: 1.403 *