Pregledni rad
ODGOJ I OBRAZOVANJE DJECE I MLADIH S POREMEĆAJIMA U PONAŠANJU – IZAZOV ZA EVANGELIZACIJU
Stanislav Šota
; Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, Đakovo, Hrvatska
Sandra Steiner Jelić
; Dom za odgoj djece i mladeži, Osijek, Hrvatska
Sažetak
Rad u središte stavlja poremećaje u ponašanju djece i mladih kao star, ali uvijek aktualan problem. Kao manje stigmatizirajući od prethodnog, upotrebljava se i termin problemi u ponašanju, a obuhvaća kontinuum ponašanja od rizičnih, preko teškoća do poremećaja u ponašanju. U širem smislu označavaju rizična ponašanja poput neopravdana izostajanja iz škole, slaba školskog uspjeha, nediscipline u školi i kod kuće, prkosa, neposlušnosti, pušenja, alkoholiziranja, eksperimentiranja s drogama, neprimjerene komunikacije s vršnjacima, nedostatka empatije, pretjerane povučenosti, potištenosti, autoagresivna ponašanja kao što je samoozljeđivanje, suicidalnost. U užem smislu označava delikventno ponašanje koje se sankcionira propisima. Budući da neka djeca, usprkos izloženosti brojnim rizičnim čimbenicima (genetski ili biološki čimbenici, osobnost djeteta, vršnjački čimbenici, čimbenici povezani sa školom, rizični čimbenici u obitelji i rizični čimbenici u zajednici), ipak ne razvijaju poremećaje u ponašanju, sve se više pozornosti u istraživanjima usmjerava na zaštitne čimbenike. Uz zaštitne čimbenike kao što su ženski spol, povezanost s roditeljima, podržavajuća obiteljska klima, dogovori s obitelji, pozitivan temperament, zdrava vjerovanja, prosocijalna orijentacija, socijalne vještine, inteligencija, prosocijalne vršnjačke skupine, akademsko postignuće, samodisciplina i samopoštovanje, može se dodati i osjećaj smisla i budućnosti te religijska i duhovna predanost. U radu se stavlja naglasak na neka istraživanja koja pokazuju kako religioznost djeluje kao zaštitni čimbenik u razvoju poremećaja u ponašanju. Tako religiozni adolescenti u manjoj mjeri posežu za psihoaktivnim tvarima, rjeđe se druže s vršnjacima koji ih koriste, manje su asocijalni, a obiteljska religioznost pozitivno je povezana s količinom roditeljske privrženosti te u umjerenoj negativnoj korelaciji s delikventnim ponašanjem. Odgovori društva ne prate uvijek složenost i promjenjivost poremećaja u ponašanju djece i mladih. U radu govorimo o povezanosti između pobudnica pape Franje sa spomenutom problematikom te zaključujemo kako se upoznavanjem s pojavom poremećaja djece i mladih i boljim uvidom povećava kompetentnost davanja odgovora i proširuje mogućnosti uključivanja Crkve u prevenciju razvoja poremećaja u ponašanju djece i mladih. Autori analizom dokumenata sv. Ivana Pavla II., Benedikta XVI. i pape Franje uočavaju kako se ni u jednom dokumentu djeca i mladi s poremećajima u ponašanju izričito ne spominju u kontekstu evangelizacije. A što je periferija u evangelizacijskom smislu ako djeca i mladi s poremećajima u ponašanju to nisu?
Ključne riječi
djeca i mladi; poremećaji u ponašanju; rizični čimbenici; zaštitni čimbenici; evangelizacija
Hrčak ID:
235927
URI
Datum izdavanja:
28.2.2020.
Posjeta: 2.140 *