Izlaganje sa skupa
Jürgen Habermas i europska integracija
Hans-Otto Mühleisen
; Fakultet filozofije i društvenih znanosti Sveučilišta u Augsburgu, Augsburg, Njemačka
Sažetak
Autor u tekstu analizira novije Habermasove tekstove o procesu europske integracije i novome međunarodnome političkom poretku. Nakon što je dugo vremena zanemarivao pitanja međunarodne politike, Habermas u recentnim radovima i javnim istupima pokazuje sve veće zanimanje za tu problematiku. Nadnacionalna razina postaje važna kako zbog sve izraženijih ograničenja državne suverenosti u procesu globalizacije, tako i zbog razvoja novih mehanizama međunarodne suradnje i novih regionalnih ekonomsko-političkih integracija. U svojoj teoriji demokracije u nacionalnim okvirima on naglašava njezin deliberativni karakter te prikazuje javnu komunikaciju kao ključnu sferu posredovanja između neformalnih (privatnih) mnijenja i institucija tvorbe političke volje. Međutim, danas je nužno nadići okvire nacionalne države i uspostaviti paralelne mehanizme političke deliberacije i odlučivanja na međunarodnoj razini. Ključan su korak u tom pravcu regionalne integracije, a u Europi je to, dakako, Europska unija. Regionalne integracije moraju nadopuniti institucije UN-a da bi se kompenzirao gubitak sposobnosti upravljanja na nacionalnoj razini i stvorila protuteža globalnom kapitalizmu. U tom je kontekstu važno pronaći odgovore na svojevrsnu krizu identiteta EU. Europska se unija danas često doživljava kao mehanizam birokratskog upravljanja i restriktivne regulacije, umjesto kao jamac dobrog života. Habermas stoga predlaže da se Europu veže uz jamstva temeljnih prava i vrijednosti poput prava na obrazovanje, socijalne pravednosti, autonomije i participacije. U tu svrhu Europska se unija treba razviti u pravcu savezne države. Na euroskeptični prigovor da Europi nedostaje državotvorni narod odnosno jedinstvena nacija kao temelj političke zajednice Habermas odgovara da su europsko građansko društvo, europska javnost i zajednička politička kultura – ako se doista mogu izgraditi – dostatne pretpostavke političkog zajedništva Europe. Proces formuliranja i usvajanja europskog ustava ojačao je sve tri navedene komponente. Ustav također pomaže da se razjasne ciljevi europske integracije (granice širenja EU-a, međuodnos različitih razina vlasti) i da se stvaranjem temeljnoga pravnog akta, u čemu sudjeluju sami europski građani, poveća legitimnost EU-a. Krizu europskog zajedništva izazvanu nejedinstvenim stavom vlada država članica prema američkom ratu u Iraku Habermas vidi kao šansu. Mobilizacija europskog građanskog društva protiv rata (primjer su sveeuropske mirovne demonstracije 15. veljače 2003.) i izgradnja modela proceduralno uređene međunarodne politike i kooperacije koja pospješuje ekonomski razvoj i socijalnu sigurnost tvore protutežu američkom unilateralizmu i težnji za dominacijom. Habermas podržava model “Europe različitih brzina” i smatra da on neće dovesti do raskola unutar EU-a, nego može dinamizirati proces europske integracije. Autor zaključuje da Habermasovi politički nazori o europskoj integraciji i međunarodnoj politici sadrže znatnu dozu utopizma. No pokušaj da se vidi dalje od ograničenja postojeće političke zbilje nužan je ako se ta ograničenja žele prevladati.
Ključne riječi
Europa; Europska unija; europski ustav; nacionalna država; demokracija; građansko društvo; javnost; međunarodna politika; SAD
Hrčak ID:
21814
URI
Datum izdavanja:
25.7.2005.
Posjeta: 3.220 *