Kineziologija, Vol. 39. No. 2., 2007.
Izvorni znanstveni članak
Razlike u kondicijskoj pripremljenosti između hrvača klasičnim i slobodnim načinom borenja
Mario Baić
; Faculty of Kinesiology, University of Zagreb, Croatia
Hrvoje Sertić
; Faculty of Kinesiology, University of Zagreb, Croatia
Wlodzimier Starosta
; University School of Physical Education in Poznan - Faculty of Physical Culture in Gorzow, Poland
Sažetak
Uvod Podizanje razine kondicijskih sposobnosti bazični je dio svih vrsta pripreme hrvača za natjecanje. To je jedan od izuzetno bitnih segmenata trenažnog programa i uvjet adekvatne pripreme za vrhunska sportska dostignuća. Međutim, broj dosadašnjih istraživanja u kojima su se autori bavili razlikama u kondicijskoj pripremi hrvača različitog načina borenja vrlo je malen (Rybalko, 1966; Starosta, 1984; Starosta, 1984, 2006; Rezasoltani i sur., 2005). Uz navedeni problem malog broja dosadašnjih istraživanja, uočena je i tendencija napretka kondicijske pripreme u hrvanju unatrag desetak godina (Dinev i sur., 1991; Starosta i sur., 1998). Cilj ovoga istraživanja bio je utvrditi razlike između vrhunskih hrvača slobodnog i klasičnog načina borenja u varijablama za procjenu kondicjske pripremljenosti. Metode Istraživanje je provedeno na uzorku od 107 vrhunskih hrvača klasičnog i slobodnog načina borenja u dobi od 17 do 20 godina. U navedenom uzorku nalazi se 46 hrvača klasičnog načina borenja i 61 hrvač slobodnog načina borenja, a svi su imali isti sportski razred – bili su članovi poljske reprezentacije. Uzorak mjernih instrumenata činilo je 18 testova opće i specifične kondicijske pripremljenosti, koji najvećim dijelom čine poznati poljski komplet testova za napredne hrvače (Starosta i Tra-cewski, 1981), koji je preveden i na hrvatski (Baić, 2006). Dobiveni rezultati obrađeni su kanoničkom diskriminacijskom analizom i univarijatnom analizom varijance (ANOVA). Mjerenja su provedena u Poljskoj za vrijeme održavanja kampa reprezentacije u 1998. i 2000. godini. Rezultati Rezultati ovoga istraživanja potvrđuju postojanje diskriminacijske funkcije koja statistički značajno razlikuje hrvače juniore klasičnog i slobodnog načina borenja u prostoru primijenjenih varijabli za procjenu kondicijske pripremljenosti. Najveće korelativne veze između varijabli za procjenu kondicijskih sposobnosti i diskriminacijske funkcije izračunate su kod varijabli za procjenu repetitivne snage trupa – podizanje trupa sa zasucima i opterećenjem, te za procjenu repetitivne snage ruku – zgibovi na preči i sklekovi na ručama. Na temelju takvih korelativnih veza te saznanja iz prijašnjih istraživanja (Baić, 2006), ta diskriminacijska funkcija definirana je kao repetitivna snaga trupa i gornjih ekstremiteta. Izračunavanjem centroida grupa, utvrđeno je da grupa vrhunskih hrvača slobodnog načina borenja ima statistički značajno više izraženu repetitivnu snagu trupa i gornjih ekstremiteta od grupe hrvača klasičnog načina borenja. Nakon što je potvrđena statistička značajnost razlika između grupe hrvača klasičnog i slobodnog načina borenja, testirana je značajnost razlika za svaku pojedinu varijablu. Univarijatnom analizom varijance, utvrđeno je da su varijable: maksimalni okret u skoku, trčanje cik-cak, zgibovi na preči nathvatom, sklekovi na ručama, podizanje maksimalne težine iz ležanja, podizanje trupa sa zasucima i opterećenjem, trzaj maksimalne težine, skok u vis s mjesta, zaklon trupa iz ležanja potrbuške, premeti unatrag, most iz stojećeg položaja te sklopka s vrata statistički značajno razlikovale hrvače juniore klasičnog i slobodnog načina borenja. Kao dopunska metoda za detaljniju interpretaciju dobivenih rezultata korišteno je vrednovanjeprosječnih numeričkih rezultata pomoću 100-bodovne T-skale (Starosta, 1984). Rasprava i zaključci Rezulate dobivene diskriminacijskom analizom autori objašnjavaju specifičnostima svakog načina borenja. Za razliku od hrvača klasičnim načinom hrvači slobodnim načinom borenja ostvarili su bolje rezultate u testovima za procjenu repetitivne snage trupa i ruku. To je moguće objasniti većom kompleksnošću toga načina borenja (Marić, 1990; Shahmuradov, 1996). Naime, u slobodnom načinu borenja mogu se koristiti sve tehnike iz klasičnog načina borenja, ali i tehnike koje uključuju hvatove za noge bilo rukama bilo nogama. Posljedica svega toga je i veća važnost dobre kondicijske pripreme trupa i gornjih ekstremiteta kod hrvača slobodnim načinom borenja, koja omogućuje dugotrajno uvježbavanje velikog broja tehničko-taktičkih elemenata za vrijeme treninga te njihovo efikasno i učestalo izvođenje u otežanim uvjetima na natjecanjima. Na temelju analize značajnosti razlika, provedene univarijatnom analizom varijance, s velikom sigurnošću se može zaključiti i sljedeće: 1 Hrvači juniori klasičnim načinom imaju bolju specifičnu koordinaciju tipa okretnosti u zraku oko uzdužne osovine, agilnosti tipa promjene smjera kretanja te bolju fleksibilnost lumbalnog dijela kralježnice. 2 Hrvači juniori slobodnim načinom imaju bolju specifičnu koordinaciju tipa okretnost u zraku oko poprečne osovine, repetitivnu snagu ruku i trupa, apsolutnu maksimalnu snagu opružača ruku i trupa, eksplozivnu snagu tipa skočnost i specifičnu brzinu tipa spuštanja u stražnji most iz stojećeg stava.
Ključne riječi
Hrčak ID:
21952
URI
Datum izdavanja:
23.1.2007.
Posjeta: 3.312 *