Izvorni znanstveni članak

Relacije između brzine motoričke reakcije i trčanja na kratke dionice s uspješnošću u igranju košarke u obrani i napadu

Tadeusz Huciński ; Academy of Physical Education and Sport in Gdańsk, Poland
Janusz Łapszo ; Academy of Physical Education and Sport in Gdańsk, Poland
Roman Tymański ; Academy of Physical Education and Sport in Gdańsk, Poland
Pawel Zienkiewicz ; Academy of Physical Education and Sport in Gdańsk, Poland

Sažetak

Uvod
U radu je predstavljeno istraživanje o psihomotornoj učinkovitosti košarkaša i njihovoj pokretljivosti na igralištu. Cilj je rada bio analizirati relacije brzine motoričke reakcije i anticipacije te brzine trčanja kratkih dionica (5, 10 i 30 m) s uspješnošću igre u obrani i napadu kod mlađih juniorskih košarkaških ekipa. Oni faktori koji će pokazati čvršće korelacije sa sportskom uspješnošću upotrijebit će se u stvaranju istraživačke metode koja bi se u procesu treninga koristila za permanentno dijagnosticiranje stanja specifičnih košarkaških znanja i vještina te za selekciju igrača na raznim razinama sportskog razvoja.
Metode
U istraživanju je sudjelovalo 19 kvalitetnih košarkaša, prosječne dobi od 15,3 godina s prosječnim sportskim stažom treniranja i igranja košarke od 5,16 godina, koji su se natjecali za prijem u Košarkašku školu vrhunskih igrača (School of Sporting Excellence in Basketball). Upotrijebljena je metoda simulacije za testiranje psihomotorne učinkovitosti igrača u obrani koja se temeljila na mjeraču psihomotornog vremena. Mjerač vremena psihomotorne učinkovitosti sastojao se od računala, kontrolera i mjerne stanice. Kontroler (prototip mikroprocesorskog uređaja) je nadzirao žarulje, zvučnike i senzore (modularni dijelovi mjerača vremena) i mjerio je vremena pokreta preciznošću od 1 milisekunde. Mjerna stanica se za potrebe ovog istraživanja sastojala od 8 semafora s vizualnim (žarulje) i zvučnim (zvučni znak) podražajima, zatim od jednog semafora sa žaruljama koje su označavale početak i završetak testa te 8 taktilnih senzora i oznake za početnu poziciju. Mjerna je stanica bila postavljena na polovini košarkaškog igrališta, dok su podražajni semafori i stalci s taktilnim senzorima bili postavljeni na pozicije tipične za protivničku igru u napadu (polukružno u odnosu na koš) kojoj se prilagođavaju pozicije obrane. Ispitanikov (braničev) polazni položaj bio je izravno ispod koša koji treba braniti. Mjerili smo brzinu anticipacijskih i orijentacijskih pokreta, specifičnih za igru u obrani košarkaša. U košarci razlikujemo „jaku“ stranu napada (strana igrališta na kojoj je lopta) i „slabu“ stranu napada (dio igrališta suprotan onome na kojemu je lopta). Kada zasvijetli žarulja na semaforu, to znači da je lopta dodana s jake na slabu stranu napada. Let lopte smo simulirali tako da su se sekvencijalno uključivale žarulje na semaforima, a potom i na senzorima. Liniju dodavanja smo simulirali tako da smo stvorili stalne parove žarulja (žarulja na semaforu – žarulja na senzoru). Anticipirajući pokreti bili su stimulirani žaruljama na semaforima (anticipacijski stimulansi), a orijentacijski pokreti žaruljama na senzorima (orientacijski stimulansi). Brzina pojedinačnog pokreta mjerena je vremenom koje bi proteklo od trenutka kada bi zasvijetlila žarulja na senzoru (orijentacijski podražaji) do trenutka kada bi igrač dotaknuo senzor. Kraće vrijeme značilo je veću brzinu. Razmak između paljenja žarulje na se-maforu (anticipirajući podražaji) i na senzoru (orijentacijski podražaj) iznosio je 1 sekundu. U anticipirajućim uvjetima igrači su mogli predvidjeti simulirani let lopte na temelju zapamćenih (naučenih) stalnih parova žarulja (žarulja na semaforu – žarulja na senzoru). U orijentacijskim uvjetima igrači su morali uočiti gdje se nalazi aktivirani senzor i dotrčati do njega što brže. Bez obzira o kojim se uvjetima testiranja radilo, igrači su morali izvesti osam različitih pokreta. U oba testa ispitanik je počinjao kretanje s početne crte (ispod koša); dotrčao bi do senzora, postavljenoga na visini od 140 cm od poda, i morao ga je dotaknuti daljom rukom, a potom se vratiti na početni položaj. Bilježila se prosječna brzina potrebna za izvedbu tih osam kretnih struktura. Brzina anticipirajućih i orijentacijskih kretnji uporabljena je za izračunavanje indeksa anticipacije i psihomotorne učinkovitosti.
Učinkovitost kretanja po igralištu procijenjena je brzinom trčanja na 5, 10 i 30 m. Ispitanici su tri puta pretrčavali dionicu od 30 m, a fotoćelije su bilježile vrijeme na udaljenostima od 5, 10 i 30 metara. Prva je fotoćelija bila postavljena 0,5 m, a ostale 1,5 m iznad staze za trčanje. Brzina se očitavala točnošću od 0,001 sekunda. Najbolji rezultati za svaku distancu posebnu uzeti su za daljnju analizu. Tehničko-taktička znanja i vještine ispitanika procijenio je ocjenjivački sud sastavljen od trenera Poljskog košarkaškog saveza tijekom prave utakmice. Svaki je ispitanik igrao 20 minuta. Treneri su za svaku dobru akciju i u obrani i u napadu igraču dodijelili po jedan bod, no postojali su i negativni bodovi za nuspješne akcije. Ispitanike je svaki trener, sukladno danim ocjenama igre, svrstao od najuspješnijih do najmanje uspješnih. Iz pojedinačnih hijerarhijskih popisa, načinjene su dvije konačne rang-liste: jedna za igru u napadu, a druga za igru u obrani. Korelacije testiranih faktora s uspješnošću igre u napadu i u obrani je analizirana kako bi se provjerila istraživačka hipoteza.



Rezultati, rasprava i zaključak
Dobivena je statistički značajna korelacija između rangirane uspješnosti igre u obrani i sljedećih psihomotornih faktora: brzina anticipirajuće motoričke reakcije (0,48), indeksa anticipacije (-0,50) i psihomotorne učinkovitosti (-0,53). Čini se kako su ti faktori najkorisniji za dijagnozu uspješnosti igre u obrani. Dobiveno je da su igrači brže reagirali u anticipirajućim uvjetima i da su pokazali veću sposobnost za anticipacijsku igru u obrani jer su bili uspješniji. Dobivene su statistički značajne korelacije vremena trčanja na 10 (0,46) i 30 m (0,47) s rangiranom uspješnošću igre u napadu. To upućuje na činjenicu da su igrači koji su bili brži u trčanju na udaljenosti od 10 i 30 m bili također uspješniji u svojoj igri u napadu. Približno iste vrijednosti korelacijskoga koeficijenta između vremena trčanja na 10 i 30 m i uspješnosti u napadu (0,46 vs. 0,47) pokazuju da se za dijagnosticiranje učinkovitosti kretanja po igralištu može uzeti samo brzina trčanja na 10 m (zato što ne zahtijeva veliki prostor za provedbu mjerenja). Testirana grupa igrača imala je obilježje namjernog uzorka. Dobiveni rezultati mogu se generalizirati na populaciju kvalitetnih košarkaša mlađih juniora.

Ključne riječi

Hrčak ID:

21968

URI

https://hrcak.srce.hr/21968

Datum izdavanja:

23.1.2007.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 3.321 *