hrcak mascot   Srce   HID

Stručni rad
https://doi.org/10.26800/LV-142-3-4-13

ESPEN expert statements and practical guidance for nutritional management of individuals with SARS-CoV-2 infection

Rocco Barazzoni ; Department of Medical, Surgical and Health Sciences, University of Trieste, Italy
Stephan C. Bischoff ; Institute of Nutritional Medicine, University of Hohenheim, Stuttgart, German
Joao Breda ; WHO European Office for Prevention and Control of Noncommunicable Diseases, WHO Regional Office for Europe, Moscow, Russian Federation
Kremlin Wickramasinghe ; WHO European Office for Prevention and Control of Noncommunicable Diseases, WHO Regional Office for Europe, Moscow, Russian Federation
Željko Krznarić ; Zavod za gastroenterologiju, hepatologiju i Odjel za kliničku prehranu, Klinika za unutrašnje bolesti, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, KBC Zagreb, Hrvatska
Dorit Nitzan ; Health Emergencies and Operation Management, World Health Organization (WHO) Regional Office for Europe, Copenhagen, Denmark
Matthias Pirlich ; Imperial Oak Outpatient Clinic, Endocrinology, Gastroenterology & Clinical Nutrition, Berlin, Germany
Pierre Singer ; Imperial Oak Outpatient Clinic, Endocrinology, Gastroenterology & Clinical Nutrition, Berlin, Germany

Puni tekst: hrvatski, pdf (566 KB) str. 75-84 preuzimanja: 72* citiraj
APA 6th Edition
Barazzoni, R., Bischoff, S.C., Breda, J., Wickramasinghe, K., Krznarić, Ž., Nitzan, D., ... Singer, P. (2020). ESPEN-ovo stručno mišljenje i praktične smjernice za nutritivnu potporu bolesnika s infekcijom SARS-CoV-2*. Liječnički vjesnik, 142 (3-4), 75-84. https://doi.org/10.26800/LV-142-3-4-13
MLA 8th Edition
Barazzoni, Rocco, et al. "ESPEN-ovo stručno mišljenje i praktične smjernice za nutritivnu potporu bolesnika s infekcijom SARS-CoV-2*." Liječnički vjesnik, vol. 142, br. 3-4, 2020, str. 75-84. https://doi.org/10.26800/LV-142-3-4-13. Citirano 20.10.2020.
Chicago 17th Edition
Barazzoni, Rocco, Stephan C. Bischoff, Joao Breda, Kremlin Wickramasinghe, Željko Krznarić, Dorit Nitzan, Matthias Pirlich i Pierre Singer. "ESPEN-ovo stručno mišljenje i praktične smjernice za nutritivnu potporu bolesnika s infekcijom SARS-CoV-2*." Liječnički vjesnik 142, br. 3-4 (2020): 75-84. https://doi.org/10.26800/LV-142-3-4-13
Harvard
Barazzoni, R., et al. (2020). 'ESPEN-ovo stručno mišljenje i praktične smjernice za nutritivnu potporu bolesnika s infekcijom SARS-CoV-2*', Liječnički vjesnik, 142(3-4), str. 75-84. https://doi.org/10.26800/LV-142-3-4-13
Vancouver
Barazzoni R, Bischoff SC, Breda J, Wickramasinghe K, Krznarić Ž, Nitzan D i sur. ESPEN-ovo stručno mišljenje i praktične smjernice za nutritivnu potporu bolesnika s infekcijom SARS-CoV-2*. Liječnički vjesnik [Internet]. 2020 [pristupljeno 20.10.2020.];142(3-4):75-84. https://doi.org/10.26800/LV-142-3-4-13
IEEE
R. Barazzoni, et al., "ESPEN-ovo stručno mišljenje i praktične smjernice za nutritivnu potporu bolesnika s infekcijom SARS-CoV-2*", Liječnički vjesnik, vol.142, br. 3-4, str. 75-84, 2020. [Online]. https://doi.org/10.26800/LV-142-3-4-13

Rad u XML formatu

Sažetak
The COVID-19 pandemics is posing unprecedented challenges and threats to patients and healthcare systems worldwide. Acute respiratory complications that require intensive care unit (ICU) management are a
major cause of morbidity and mortality in COVID-19 patients. Patients with worst outcomes and higher mortality are reported to include immunocompromised subjects, namely older adults and polymorbid individuals and malnourished people in general. ICU stay, polymorbidity and older age are all commonly associated with high risk for malnutrition, representing per se a relevant risk factor for higher morbidity and mortality in chronic and acute disease. Also importantly, prolonged ICU stays are reported to be required for COVID-19 patients stabilization, and longer ICU stay may per se directly worsen or cause malnutrition, with severe loss of skeletal muscle mass and function which may lead to disability, poor quality of life and additional morbidity. Prevention, diagnosis and treatment of malnutrition should therefore be routinely included in the management of COVID-19 patients. In the
current document, the European Society for Clinical Nutrition and Metabolism (ESPEN) aims at providing concise guidance for nutritional management of COVID-19 patients by proposing 10 practical recommendations. The practical guidance is focused to those in the ICU setting or in the presence of older age and polymorbidity, which
are independently associated with malnutrition and its negative impact on patient survival.

Ključne riječi
BETACORONAVIRUS; CORONAVIRUS INFECTIONS – complications, therapy; RESPIRATORY INSUFFICIENCY – etiology, therapy; MALNUTRITION – diagnosis, prevetion and control, therapy; NUTRITION ASSESSMENT; DIETARY SUPPLEMETNS; NUTRITIONAL SUPPORT – methods; CRITICAL CARE –methods; INTENSIVE CARE UNITS; NONINVASIVE VENTILATION; RESPIRATION, ARTIFICIAL; AIRWAY EXTUBATION – adverse effects; DEGLUTITION DISORDERS – etology; EXERCISE; MUSCLE WEAKNESS; QUARANTINE; SOCIETIES, MEDICAL; EUROPE; PRACTICE GUIDELINES AS TOPIC

Hrčak ID: 238508

URI
https://hrcak.srce.hr/238508

▼ Article Information



Uvod

Izbijanje pandemije COVID-19 predstavlja neviđene izazove i prijetnje za bolesnike i zdravstvene sustave širom svijeta (15). Bolest zahvaća primarno respiratorni sustav (15), ali može se pogoršati do multiorganskog zatajenja i završiti smrću3. Akutne respiratorne komplikacije za koje se navodi da zahtijevaju produženi boravak u JIL-u glavni su uzrok pobola i smrtnosti u bolesnika s COVID-19, a osobe starije dobi i polimorbidni bolesnici imaju najgore ishode i veću smrtnost (15). Boravak u JIL-u, posebice kada je produljenog trajanja, neovisan je čimbenik rizika za pojavu malnutricije, praćene gubitkom skeletne mišićne mase i funkcije te vodi dugoročno ka lošijoj kvaliteti života, invalidnosti i pobolu nakon otpuštanja iz JIL-a (6).

Mnoge kronične bolesti poput dijabetesa i kardiovaskularnih bolesti kao i njihova istodobna prisutnost u polimorbidnih bolesnika (7) te u starijoj životnoj dobi (8) također su vrlo često povezane s visokim rizikom i prevalencijom pothranjenosti i lošijim ishodima. Uzroci pothranjenosti povezane s JIL-om i bolešću uključuju smanjenu pokretljivost i kataboličke promjene, posebice u skeletnom mišićju, kao i smanjen unos hrane, a sve se to može dodatno pogoršati u osoba starije dobi (68). Osim toga, razvoj upale i sepse mogu dodatno potaknuti sve ranije navedene nepoželjne promjene u prisutnosti SARS-CoV-2 infekcije. Provedba adekvatne i pravovremene procjene nutritivnog statusa te odgovarajuće liječenje učinkovito smanjuju komplikacije i poboljšavaju relevantne kliničke ishode u različitim uvjetima, uključujući trajanje boravka u JIL-u, hospitalizacije, više kroničnih bolesti i kod starije dobi (68).

Temeljem ranije navedenih zapažanja potrebno je provoditi prevenciju, dijagnostiku i liječenje pothranjenosti u ovih bolesnika kako bi se poboljšala kratkoročna i dugoročna prognoza te klinički ishodi.

U ovome dokumentu Europsko društvo za kliničku prehranu i metabolizam (ESPEN) ima za cilj pružiti sažete smjernice stručne skupine i praktične smjernice o nutritivnoj potpori bolesnika s COVID-19, s posebnim osvrtom na bolesnike u JIL-u ili u prisutnosti starije dobi ili komorbiditeta, koji predstavljaju neovisne čimbenike rizika za pojavu malnutricije i veću smrtnost. Preporuke se temelje na trenutno važećim ESPEN-ovim smjernicama i dodatnim stručnim savjetima. Budući da ne postoje specifične kliničke studije o prehrani bolesnika s COVID-19, smjernice se mogu temeljiti isključivo na dosadašnjim kliničkim znanjima i najboljoj kliničkoj praksi.

Prevencija i liječenje malnutricije u osoba izloženih riziku ili u bolesnika s infekcijom SARS-CoV-2

Preporuka 1

Bolesnicima koji su u riziku od loših ishoda i veće smrtnosti uslijed infekcije SARS-CoV-2, posebice kod starijih osoba te polimorbidnih bolesnika, potrebno je provesti probir i procjenu nutritivnog statusa. Ova procjena u početku se treba temeljiti na kriterijima sadržanim u upitniku MUST*, a za hospitalizirane bolesnike na NRS-2002** kriterijima za probir pothranjenosti.

Identifikacija rizika i prisutnosti pothranjenosti trebala bi biti prvi korak u procjeni svih bolesnika, s posebnim naglaskom na rizične kategorije bolesnika, uključujući osobe starije dobi i oboljele od kroničnih i akutnih bolesti.

Budući da je pothranjenost definirana ne samo niskom tjelesnom masom, nego i nesposobnošću održanja adekvatnog sastava tijela i skeletne mišićne mase, pretile osobe treba procijeniti prema istim kriterijima.

Alati za probir nutritivnog rizika poput kliničkih alata MUST ili NRS-2002 u dugotrajnoj su primjeni i validirani su u općoj kliničkoj praksi ili u specifičnim bolestima i uvjetima probira. Za opsežniju procjenu nutritivnog statusa bolesnika u nutritivnom riziku razvijeni su različiti alati. To su primjerice SGA ili subjektivna globalna procjena, MNA ili Mini Nutritional Assessment posebno namijenjen gerijatrijskim bolesnicima te NUTRIC score – kriteriji razvijeni za bolesnike u JIL-u (8, 9). GLIM (Global Leadership Initiative on Malnutrition) kriteriji su za procjenu pothranjenosti koji su objavljeni nedavno te su ih prihvatila brojna stručna društva za kliničku prehranu širom svijeta (10). GLIM predlaže pristup dijagnozi pothranjenosti u dva koraka. U prvom koraku provodi se probir pacijenata „u riziku“ korištenjem validiranih alata poput MUST ili NRS-2002, a u drugom koraku provodi se procjena u svrhu stupnjevanja malnutricije (Table 1). Prema GLIM kriterijima, dijagnoza malnutricije zahtijeva barem jedan fenotipski kriterij i jedan etiološki kriterij.

Table 1 Fenotipski i etiološki kriteriji za dijagnozu malnutricije, adaptirani prema (9).
Fenotipski kriterijiEtiološki kriteriji
Gubitak tjelesne mase (%)>5% u posljednjih 6 mjeseci ili >10% u više od 6 mjeseciSmanjen unos hrane ili smanjena asimilacija**50% EP > 1 tjedna, ili smanjenje >2 tjedna, ili bilo koje kronične GI bolesti koje negativno utječu na apsorpciju ili digestiju hrane
Nizak indeks tjelesne mase (kg/m2)<20 ako je bolesnik <70 godina, ili <22 ako je >70 godina
Azija:
<18,5 ako je <70 godina, ili <20 ako je >70 godina
Upala***Povezana s akutnom bolesti ili ozljedom odnosno kroničnom bolesti
Smanjena mišićna masaSmanjenje dijagnosticirano nekim od validiranih tehnika mjerenja sastava tijela*

Kratice: GI, gastrointestinalne; EP, energetske potrebe.

* Mišićna masa može se procijeniti uz pomoć DEXA, BIA, CT ili MRI. Alternativno, koriste se uvriježena antropometrijska mjerenja – mjerenje opsega nadlaktice ili potkoljenice (pogledati: https://nutritionalassessment.mumc.nl/en/anthropometry). Granične vrijednosti za smanjenu mišićnu masu treba adaptirati u skladu s rasom (Azija). Funkcionalna procjena poput dinamometrije šake također se treba razmotriti.

** Razmotriti gastrointestinalne simptome kao dodatne indikatore koji mogu ugroziti prehrambeni unos ili apsorpciju, npr. disfagija, mučnina, povraćanje, proljev, konstipacija ili abdominalna bol. Smanjena asimilacija hrane / nutrijenata povezana je s malapsorpcijskim bolestima poput sindroma kratkog crijeva, insuficijencije pankreasa te nakon barijatrijske kirurgije. Treba uzeti u obzir i ezofagealne strikture, gastroparezu i intestinalnu pseudo-opstrukciju.

*** Akutne bolesti / ozljede: teška upala povezana je s teškom infekcijom, opeklinama, traumom ili ozljedom glave. Kronične bolesti: kronična ili rekurentna blaga do umjerena upala može biti povezana s malignim bolestima, kroničnom opstruktivnom bolesti pluća, kongestivnim zatajenjem srca, kroničnim bolestima bubrega ili bilo kojom bolesti koja se javlja uz kroničnu ili rekurentnu upalu. Prolazna upala niskog stupnja ne uklapa se u ovaj etiološki kriterij. C-reaktivni protein može se koristiti kao laboratorijski parametar.

Gore navedene napomene primjenjive su za bolesnike u riziku od teške infekcije SARS-CoV-2 te za bolesnike hospitalizirane zbog te infekcije, budući da su lošiji ishodi izvjesni za bolesnike kod kojih je prisutna malnutricija (poput osoba starije dobi ili s komorbiditetima). Održanje primjerenoga nutritivnog statusa te prevencija ili terapija malnutricije posjeduju potencijal smanjenja komplikacija i negativnih ishoda u bolesnika s nutritivnim rizikom koji bi se mogli zaraziti s COVID-19. Nadalje, COVID-19 može biti praćen mučninom, povraćanjem i proljevom, što utječe na unos i apsorpciju hrane (2), stoga je dobar nutritivni status prednost za osobe u riziku od teškog oblika infekcije COVID-19. U nedavno objavljenom preglednom radu o potencijalnim intervencijama za novi koronavirus, temeljenom na kineskim iskustvima, autori predlažu da se svakom bolesniku s infekcijom procijeni nutritivni status prije uvođenja propisane terapije (11). Prediktori mortaliteta mogu se identificirati multivarijantnom analizom na modelu influence, a to su: tip virusa (OR 7.1), malnutricija (OR 25.0), hospitalne infekcije (OR 12.2), respiratorna insuficijencija (OR 125.8) i plućni infiltrat vidljiv na rendgenu (OR 118 6.0) (12). Valja uzeti u obzir da su i pothranjena djeca u povećanom riziku od virusne pneumonije i potencijalno fatalnog ishoda infekcije. Primjerice, pokazano je da su pneumonija i malnutricija snažni prediktori mortaliteta među djecom hospitaliziranom zbog HIV infekcije (13).

Preporuka 2

Pothranjene osobe trebaju optimizirati svoj nutritivni status, idealno putem nutritivnog savjetovanja s iskusnim profesionalcima (ovlaštenim kliničkim dijetetičarima, nutricionistima te liječnicima specijaliziranim za kliničku prehranu).

Retrospektivne analize podataka dostupnih o pandemiji gripe iz 1918. godine otkrile su da je težina bolesti ovisila o čimbenicima virusa i domaćina, odnosno zaražene osobe. Među čimbenicima vezanim za domaćina u smislu varijacija u pobolu i smrtnosti od gripe ulogu su igrali dob, stanični i humoralni imunosni odgovori, genetika te način prehrane (11). Malnutricija i glad povezivani su s težom kliničkom slikom bolesti i većom smrtnosti i u mlađoj populaciji oboljelih. Pothranjenost ostaje problem za virusne pandemije i u 21. stoljeću. Štoviše, smatra se da je kronična malnutricija doprinijela povećanom pobolu i smrtnosti u djece u Gvatemali tijekom pandemijske gripe 2009. godine (12).

U budućim virusnim pandemijama možda ćemo se suočiti s „dvostrukim teretom“ malnutricije, kada će i pothranjenost i prekomjerna tjelesna masa i pretilost utjecati na nastanak težih oblika bolesti. Znanstveno je dokumentirano da pretilost povećava rizik hospitalizacije i mortaliteta uslijed infekcije virusom gripe, a pretilost inhibira i za virus specifične CD8+ T stanične odgovore i stvaranje antitijela na sezonsko cjepivo protiv gripe (11). Izazov trenutne i budućih pandemija stoga nije samo zaštititi pothranjene bolesnike, nego i rastući broj pretilih osoba (11). To je posebno važno za europsku regiju Svjetske zdravstvene organizacije (SZO-a), jer u mnogim europskim zemljama pretilost i prekomjerna tjelesna masa pogađaju 30–70% stanovništva (14). U nedavno provedenoj japanskoj studiji pothranjenost i upala pluća identificirani su kao prognostički čimbenici infekcije virusom influence, koji su podložni medicinskoj intervenciji. Koristeći Coxov regresijski model s odabranim neovisnim varijablama – muški spol, težina bolesti, razina albumina u serumu i upala pluća – studija je pokazala povezanost s preživljavanjem 30 dana od početka gripe (13). Naše smjernice temeljimo na ranije objavljenim ESPEN-ovim smjernicama, s posebnim naglaskom na smjernicama za kliničku prehranu za polimorbidne pacijente (7) i onima namijenjenim bolesnicima starije dobi (8). Čitatelja upućujemo na cjelovite smjernice za konkretne preporuke u raznim specifičnim uvjetima koji se mogu susresti u bolesnika s infekcijom COVID-19. Prisutnost barem dviju kroničnih bolesti kod iste osobe može se definirati kao polimorbiditet, a karakterizira je i povećan nutritivni rizik. Osobe starije dobi izložene su većem riziku zbog kombinacija veće prevalencije komorbiditeta, promjena u sastavu tijela povezanih sa starenjem s postupnim gubitkom skeletne mišićne mase i funkcije (sarkopenija), s dodatnim čimbenicima, uključujući oralne probleme, psiho-socijalna pitanja, kognitivna oštećenja te loš financijski status. Pretili bolesnici starije dobi s kroničnim bolestima izloženi su riziku smanjenja skeletne mišićne mase i funkcije te ih je stoga potrebno u potpunosti uključiti u gore navedene preporuke. Treba izbjegavati prehrambene preporuke koje potiču na ograničavanje prehrambenog unosa. Za bolesnike s infekcijom COVID-19 postupak savjetovanja može se provesti telekonferencijom, telefonom ili drugim sredstvima komuniciranja, ako je prikladno i moguće, kako bi se smanjio rizik od infekcije djelatnika i širenja infekcije drugih pacijenata i osoblja.

Energetske potrebe mogu se izmjeriti primjenom indirektne kalorimetrije, ako je metoda dostupna (uz primjerenu sterilizaciju opreme), ili primjenom prediktivnih jednadžbi temeljenih na tjelesnoj masi bolesnika poput ovih:

  1. 27 kcal po kilogramu tjelesne mase na dan; ukupna energijska potrošnja za polimorbidne bolesnike u dobi >65 godina (preporuka 4.2 u referenci 7);

  2. 30 kcal po kilogramu tjelesne mase na dan; ukupna energijska potrošnja za teško pothranjene polimorbidne bolesnike (preporuka 4.3. u referenci 7)*;

  3. 30 kcal po kilogramu tjelesne mase na dan za bolesnike starije dobi; okvirna vrijednost energetskih potreba koju treba individualno prilagoditi sukladno nutritivnom status, stupnju tjelesne aktivnosti, stadiju bolesti i podnošenju nutritivnog unosa (preporuka 1 u referenci 8).

* Cilj od 30 kcal/kg tjelesne mase u teško pothranjenih bolesnika treba postići pažljivo i postupno, budući da je ovo populacija u visokom riziku od refeeding sindroma (sindroma ponovne uspostave hranjenja).

Potrebe za proteinima obično se izračunavaju putem formula poput sljedećih:

  1. 1 g proteina po kilogramu tjelesne mase na dan u osoba starije dobi; količinu treba individualno prilagoditi uzevši u obzir nutritivni status, stupanj tjelesne aktivnosti, stadij bolesti i podnošenje nutritivnog unosa (preporuka 2 u referenci 8);

  2. ≥ 1 g proteina po kilogramu tjelesne mase na dan u polimorbidnih hospitaliziranih bolesnika u svrhu prevencije gubitka tjelesne mase, smanjenja rizika komplikacija i ponovnih prijema u bolnicu (rehospitalizacija) te boljih ishoda (preporuka 5.1 u reference 7).

Potrebe za mastima i ugljikohidratima usklađuju se s ukupnim energetskim potrebama uzevši u obzir preporučeni omjer masti i ugljikohidrata od 30:70 (bolesnici bez respiratorne insuficijencije), odnosno 50:50 (bolesnici na respiratoru, vidi dolje).

Preporuka 3

Pothranjene osobe trebaju osigurati odgovarajuću nadomjesnu primjenu vitamina i minerala.

Dio konvencionalnoga nutritivnog pristupa prevenciji virusnih infekcija jest suplementacija ili nadomjesna primjena vitamina kako bi se potencijalno smanjio negativni učinak bolesti (15). Primjerice, nedostatak vitamina D povezuje se s različitim virusnim bolestima koje uključuju gripu ili influencu (1619), HIV (20) i hepatitis C (21), međutim, nisu sve studije suglasne kad je u pitanju influenca (22, 23). COVID-19 prvi put je otkriven u zimu 2019. godine i najčešće su obolijevale osobe zrele i starije dobi. Buduća istraživanja trebaju potvrditi je li nedostatak vitamina D češći u bolesnika s infekcijom COVID-19 i je li koncentracija 25-OH vitamina D u krvi bolesnika povezana s ishodom ove bolesti. U prilog ovoj hipotezi govore rezultati studije na animalnom modelu koji pokazuju da snižena koncentracija vitamina D u krvi krava povećava rizik infekcije koronavirusom u ovih životinja (24).

Drugi primjer je vitamin A, kao poznati „antiinfektivni“ vitamin, budući da brojni sustavi obrane od infekcije ovise o primjerenoj opskrbi ovim vitaminom. Primjerice, nedostatak vitamina A povezuje se s ospicama (morbili) i proljevima, a ospice mogu pokazati tešku kliničku sliku u djece s nedostatkom vitamina A. Nadalje, postoje znanstveni dokazi koji ukazuju da nadomjesna primjena vitamina A smanjuje pobol i smrtnost u različitim infektivnim bolestima poput ospica, proljeva, pneumonije izazvane ospicama, HIV infekcije i malarije. Suplementacija vitaminom A može pružiti izvjesnu zaštitu protiv drugih smrtonosnih bolesti uključujući malariju, infektivne bolesti pluća i HIV. Na eksperimentalnim modelima, utjecaj zaraze infektivnim virusom bronhitisa (IBV), vrste koronavirusa, bio je izraženiji u pilića hranjenih dijetom deficitarnom vitaminom A u usporedbi s pilićima hranjenim dijetom s primjerenom količinom vitamina A (25). Nadalje, opisano je da nadomjesna primjena vitamina A u ljudi smanjuje pobol i smrtnost od različitih infektivnih bolesti poput ospica, infektivnih proljeva, pneumonije povezane s ospicama, malarije i infekcije HIV / AIDS. Pandemija COVID-19 ukazala je na pitanje kako infekcija SARS-CoV-2 utječe na osobe oboljele od HIV-a / AIDS-a. U bolesnika kod kojih se terapijski postupci za HIV / AIDS provode zadovoljavajuće, rizik komplikacija COVID-19 se ne povećava. Međutim, u mnogim krajevima svijeta oboljeli od AIDS-a primaju suboptimalnu terapiju i skloniji su teškim komplikacijama. Postoje dokazi da primjerena nutritivna potpora za sve, a posebice za osobe koje žive s AIDS-om, može pospješiti otpornost prema drugim infekcijama uslijed jačanja imunosnog sustava (26).

Općenito, niske razine ili nedovoljan unos mikronutrijenata poput vitamina A, E, B6 i B12, cinka i selena povezuju se s neželjenim kliničkim ishodima tijekom virusnih infekcija (27). Ove postavke potvrđene su i u nedavno objavljenom pregledu autora Zhang i Yunhui Liu (15) koji su predložili da se osim određivanja vitamina A i D razmotri i procjena statusa vitamina B kompleksa, vitamina C, omega-3 masnih kiselina, selena, cinka i željeza u bolesnika s infekcijom COVID-19. Iako je važno prevenirati i sanirati deficite mikronutrijenata, ne postoje dokazi da rutinska empirijska primjena suprafizioloških ili supraterapijskih doza mikronutrijenata može prevenirati ili poboljšati ishod infekcije COVID-19. Temeljeno na gore navedenim opservacijama, preporučuje se osiguravanje dnevno potrebnih količina vitamina i minerala, posebice pothranjenim bolesnicima u riziku ili oboljelim od COVID-19, s ciljem optimiranja opće antiinfektivne nutritivne obrane.

Preporuka 4

Bolesnici u karanteni ili samoizolaciji trebaju nastaviti s redovitom tjelesnom aktivnošću uz primjerene mjere opreza.

Smanjenje rizika infekcije najbolje se postiže boravkom u kući, što se preporučuje tijekom pandemije, posebice za osobe u riziku od COVID-19 te za sve zaražene s umjerenim tijekom bolesti.

Produženi boravak u kući može dovesti do pojačanog sjedilačkog ponašanja poput prekomjerne količine vremena provedenog sjedeći, ležeći, i to ne samo radi odmaranja, već i zbog drugih radnji poput igranja videoigara, gledanja televizije te korištenja mobilnih uređaja. Svakodnevica nam se drastično mijenja, sve se manje krećemo, što uzrokuje smanjenje dnevne energetske potrošnje pojedinca. Posljedično, karantena može dovesti do povećanog rizika od kroničnih nezaraznih bolesti, kao i potencijalnog pogoršanja istih kod već oboljelih osoba. Nadalje, javlja se velik rizik od pojave pretilosti, gubitka mišićne mase i mišićne snage, a postoji i mogućnost gubitka imunosne sposobnosti, budući da je više studija ukazalo na povoljan učinak aerobne aktivnosti na imunosnu funkciju. U znanstvenom radu objavljenom u veljači ove godine, Chen i suradnici (28) zaključili su kako bi ljudi u ovim neizvjesnim vremenima trebali biti tjelesno aktivni i kod kuće radi održavanja funkcije imunosnog sustava i zdravlja općenito.

Izvođenje različitih jednostavnih i lakih vježbi kod kuće i više je nego prikladno za izbjegavanje prijenosa infekcije koronavirusom i održavanje zadovoljavajuće razine kondicije pojedinca. Takvi oblici vježbanja mogu uključivati vježbe snage, vježbe ravnoteže, vježbe istezanja ili njihovu kombinaciju. Neki od primjera kućnih vježbi su hodanje po kući, podizanje i nošenje namirnica, naizmjenični iskoraci, penjanje po stepenicama, ustajanje sa stolca i sjedanje, čučnjevi uz stolac, trbušnjaci i sklekovi. Uz to, treba uzeti u obzir i tradicionalne vježbe poput Tai Ji Quan, Qigong i joge koje ne zahtijevaju opremu, trebaju malo prostora i mogu se vježbati u bilo kojem trenutku.

U današnje doba dostupni su nam razni sadržaji usmjereni na poticanje tjelesne aktivnosti putem interneta, mobilnih aplikacija i televizije, a mogu biti od velike koristi. To su prikazi vježbanja u obliku slika i videozapisa, motivirajućih dnevnih i tjednih „izazova“, a upravo ovi alati mogu pridonijeti održavanju tjelesne funkcije i mentalnog zdravlja tijekom ovoga kritičnog razdoblja. Uz poštivanje propisanih mjera, mogu se razmatrati i aktivnosti na otvorenom, poput vrtlarenja (ako posjedujete vlastiti vrt), tjelovježbe na otvorenom (npr. badminton) ili hodanja / trčanja kroz šumu (samostalno ili u manjim obiteljskim skupinama, poštujući razmak od minimalno 2 metra). Svakodnevno > 30 min ili svaki drugi dan > 1h tjelovježbe preporučljivo je za održavanje kondicije, mentalnog zdravlja, mišićne mase, a time i optimalne potrošnje energije i sastava tijela.

Preporuka 5

Oralni nutritivni dodaci (ONS) trebaju se koristiti kada prehrambeno savjetovanje i obogaćivanje hrane nisu dostatni za postizanje nutritivnih ciljeva. ONS bi trebali osigurati najmanje 400 kcal na dan uključujući 30 g ili više proteina na dan u razdoblju od najmanje mjesec dana. Učinkovitost i očekivana korist ONS-a procjenjuje se jednom mjesečno.

Držimo da se generalne smjernice o ulozi ONS-a u prevenciji i liječenju malnutricije mogu u potpunosti primijeniti u kontekstu COVID-19 infekcije (vidjeti i preporuke 2.1–2.3. u ref.7 i preporuke 23,26 i 27 u ref. 8). Osobe inficirane virusom SARS-CoV-2 koje se ne liječe u JIL-u treba stoga liječiti u svrhu prevencije ili liječenja malnutricije. Kad god je to moguće treba preferirati oralni put unosa. Upućujemo na pojedinačne smjernice za optimizaciju kalorijskog unosa. Nutritivno liječenje treba započeti rano tijekom hospitalizacije (unutar 24–48 h). Posebnu pažnju treba obratiti na starije i polimorbidne bolesnike već narušenoga nutritivnog statusa, čije nutritivne ciljeve treba dosizati polako da bi se izbjegao refeeding sindrom. ONS predstavlja visokoenergetsku alternativu uobičajenim obrocima, a može biti dodatno obogaćen proteinima i mikronutrijentima čije propisane količine treba redovito osiguravati. U slučajevima upitne suradljivosti, potrebna je češća evaluacija i eventualno modifikacija vrste ONS-a, npr. tjedno. Nutritivnu terapiju potrebno je nastaviti i nakon otpusta iz bolnice uz individualizirani nutritivni plan i ONS, što je posebice važno ako otprije postoje rizični čimbenici za malnutriciju koje je akutna bolest i hospitalizacija dodatno pogoršala.

Preporuka 6

U polimorbidnih hospitaliziranih bolesnika i starijih bolesnika s povoljnom prognozom čiji se nutritivni ciljevi ne mogu postići oralnim putem potrebno je započeti enteralnu prehranu (EN). Parenteralnu prehranu (PN) treba razmotriti kada EN nije indicirana ili ne može doseći zadane ciljeve.

Enteralnu prehranu treba primijeniti kada se nutritivne potrebe ne mogu zadovoljiti oralnim putem, odnosno kada se očekuje da se oralni unos neće moći uspostaviti kroz više od tri dana ili kada se očekuje da će zadovoljiti manje od polovice energetskih potreba tijekom više od jednog tjedna. U tom slučaju EN je superiorna u odnosu na PN zbog manjeg rizika infektivnih i neinfektivnih komplikacija (vidjeti preporuku 3.1. u ref. 7 i preporuku 29 u ref. 8). Nadgledanje potencijalnih komplikacija EN ipak je potrebno redovito provoditi. U situacijama kada je realno očekivati poboljšanje nutritivnog statusa ne postoje ograničenja uporabe EN ili PN što se tiče dobi ili određene dijagnoze.

Nutritivna potpora bolesnika inficiranih sa SARS-CoV-2 u jedinicama intenzivne skrbi

U ovom dijelu preporuke se temelje na recentnim ESPEN-ovim smjernicama o nutritivnoj terapiji u jedinicama intenzivne skrbi (6) i stupnjevima respiratorne terapije u ovisnosti o stanju bolesnika (4). Nutritivna problematika treba uzeti u obzir vrstu respiratorne potpore u jedinicama intenzivne skrbi (Table 2).

Table 2 Nutritivna potpora u ovisnosti o respiratornoj potpori bolesnika u JIL-u.
OdjelJIL
dan 1–2
JIL
dan 2–
Odjel rehabilitacija
Oksigenoterapija i mehanička ventilacijaNije potrebna ili O2 potpora putem (H)FNCFNC pa mehanička ventilacijaMehanička ventilacijaMoguća ekstubacija i transfer na odjel
Zatajenje organaBilateralna pneumonija, trombocitopenijaPogoršanje respiratornog statusa; ARDS; mogući šokMogući MOFProgresivni oporavak nakon ekstubacije
Nutritivna potporaProbir malnutricije; oralno hranjenje/ONS, EN ili PN ako je potrebnoDefinirati energetske i proteinske ciljeve;
u slučaju FNC ili NIV davati hranu oralno ili EN, a ako nije moguće, PN
Rano enteralno hranjenje, proteini, mobilizacijaProcjena disfagije; oralna prehrana ako je moguće; ako nije EN ili PN;
povisiti unos proteina i dodati vježbanje

Prema razvoju progresije infekcije, predlaže se medicinska nutritivna terapija zajedno s respiratornom potporom u JIL-u. Kratice: JIL, jedinica intenzivne skrbi; FNC, protočna nosna kanila; (H) FNC = (High) FNC, nosna kanila visokog protoka; ARDS, akutni respiratorni distres sindrom; MOF, multiorgansko zatajenje; ONS, oralna nutritivna potpora.

Stanje prije intubacije

Preporuka 7

Za COVID-19 bolesnike u jedinicama intenzivnog liječenja koji nisu na mehaničkoj ventilaciji i koji ne dosižu energetske ciljeve uobičajenom prehranom, prvo treba razmotriti oralne nutritivne dodatke (ONS), a potom enteralnu prehranu. Ako postoje prepreke enteralnom putu, preporučuje se periferna parenteralna prehrana.

Neinvazivna mehanička ventilacija (NIV): Općenito, samo malom dijelu bolesnika (25–45%) koji su primljeni u JIL radi monitoriranja, neinvazivne ventilacije i opservacije nakon ekstubacije bude propisana oralna prehrana, kao što je prikazano u istraživanju Nutrition Day ICU (29). Reeves, et al. (30) u svom su istraživanju zaključili da energetsko-proteinski unos u bolesnika s ARDS-om liječenih NIV-om nije adekvatan. Treba istaknuti da komplikacije dišnog puta mogu nastati nakon duljeg medijana neinvazivne ventilacije kod bolesnika koji su dobivali EN (31). Na preporuku za započinjanje EN utječe činjenica da postavljanje nazogastrične sonde (NGS) radi hranjenja može rezultirati: 1) propuštanjem zraka, što može kompromitirati učinkovitost NIV-a; 2) distenzijom želuca koja može utjecati na funkciju ošita i učinkovitost NIV-a (32). Ove zapažene pojave mogu biti barem dijelom razlog neprimjerene primjene enteralne prehrane, što pak rezultira gladovanjem bolesnika, posebice tijekom prvih 48 sati u JIL-u, i većim rizikom pothranjenosti i komplikacija (33). Periferna PN može se stoga primijeniti u tim situacijama.

Nosne kanile (FNC) i nosne kanile visokog protoka (HFNC): Često se smatra da bolesnici liječeni oksigenoterapijom putem nosnih kanila mogu nastaviti oralnu prehranu (34). Nekoliko istraživanja opisalo je implementaciju nutritivne potpore tijekom korištenja ove tehnike. Ipak, ograničeni dokazi ukazuju da je energetsko-proteinski unos nedovoljan da bi se spriječila ili liječila pothranjenost bolesnika s nosnim kanilama visokog protoka (35). Preporučuje se primjerena procjena unosa nutrijenata za vrijeme uzimanja ONS-a ili EN ako oralni put nije dostatan.

Razdoblje mehaničke ventilacije

Ako se nakon dva sata terapije nosnom kanilom visokog protoka ili neinvazivnom ventilacijom ne postigne zadovoljavajuća oksigenacija, postavlja se indikacija za mehaničku ventilaciju. U ovoj situaciji primjenjive su ESPEN-ove smjernice za prehranu u jedinicama intenzivne skrbi (6) prema kojima smo ovdje saželi preporuke za intubirane i mehanički ventilirane COVID-19 bolesnike.

Preporuka 8

Intubiranim i mehanički ventiliranim COVID-19 bolesnicima enteralnu prehranu (EN) treba započeti pomoću nazogastrične sonde (NGS); postpilorično hranjenje rezervirano je za bolesnike sa želučanom intolerancijom nakon terapije prokineticima ili za bolesnike s visokim rizikom od aspiracije. Ležeći položaj ne predstavlja ograničenje ili kontraindikaciju za EN.

Energetske potrebe: kako bi se ustanovile energetske potrebe potrebno je odrediti potrošnju energije bolesnika (EE), idealno pomoću indirektne kalorimetrije. Izokalorijska, prije nego hipokalorijska prehrana propisuje se potom nakon rane faze akutne bolesti. Ako kalorimetrija nije dostupna, bolji uvid u EE nego jednadžbe dat će VO2 (potrošnja kisika) iz katetera u plućnoj arteriji ili VCO2 (proizvodnja ugljičnog dioksida) iz respiratora.

Opskrba energije: u ranoj fazi akutne bolesti primjenjuje se hipokalorijska prehrana (koja ne prelazi 70% EE) s postupnim povećanjem količine do 80–100% nakon trećega dana. Ako se koriste jednadžbe za izračun EE, tijekom prvog tjedna boravka u JIL-u preporučuje se hipokalorijska prehrana (ispod 70% predviđenih potreba) kako bi se izbjeglo prekomjerno hranjenje (overfeeding).

Proteinske potrebe: tijekom kritične bolesti postupno se unose količine proteina od 1,3 g/kg TM/dan. Dokazano je da ova ciljna vrijednost poboljšava preživljenje, dominantno u krhkih bolesnika. Za pretile bolesnike u situacijama kad nije dostupno mjerenje sastava tijela preporučuje se 1,3 g/kg „prilagođene TM“/dan proteina. Prilagođena tjelesna masa izračunava se kao idealna TM + (aktualna TM – idealna TM) x 0,33 (6). S obzirom na važnost očuvanja skeletne mišićne mase i funkcije i izrazito kataboličko stanje bolesti i boravka u JIL-u, mogu se upotrijebiti dodatne strategije u svrhu pojačanja mišićnog anabolizma. Posebice treba spomenuti kontroliranu tjelesnu aktivnost i mobilizaciju koje doprinose blagodatima nutritivne terapije.

Preporuka 9

Kod bolesnika koji ne toleriraju ciljnu količinu enteralne prehrane (EN) tijekom prvog tjedna u JIL-u treba razmotriti započinjanje parenetralne prehrane (PN) na individualnoj osnovi. PN ne treba započinjati dok se nisu iscrpile sve strategije za maksimalnu toleranciju EN.

Ograničenja i mjere opreza: u bolesnika na mehaničkoj ventilaciji dosizanje punog opsega nutritivne potpore treba provoditi postupno.

Kontraindikacije

EN treba odgoditi:

  • u situacijama hemodinamske nestabilnosti i šoka;

  • u situacijama nekontrolirane životno ugrožavajuće hipoksemije, hiperkapnije ili acidoze.

Mjere opreza tijekom razdoblja rane stabilizacije: započeti s malom količinom EN:

  • čim je stanje šoka kontrolirano tekućinom, vazopresorima ili inotropima, no treba paziti na znakove ishemije crijeva;

  • u bolesnika sa stabilnom hipoksemijom i kompenziranom ili permisivnom hiperkapnijom i acidozom.

Opći komentari: kada je bolesnik stabiliziran, čak i u ležećem položaju, moguće je započeti EN u količini do 30% energetskih potreba izmjerenih indirektnom kalorimetrijom. Količina EN se povećava progresivno. Ako se koriste jednadžbe, preporučuje se započinjanje s 20 kcal/kg TM/dan uz povećanje energetskog unosa do 50–70% ciljnih vrijednosti drugoga dana da bi se dostiglo 80–100% četvrtoga dana. Ciljnu vrijednost unosa proteina od 1,3 g/kg TM/dan treba dostići od trećega do petoga dana. NGS je preferirani put unosa EN, ali u slučajevima velikog rezidualnoga želučanog volumena (više od 500 mL) potrebno je što prije postaviti nazojejunalnu sondu (NJS). Iako za to nema čvrstih dokaza, smatra se da uporaba omega-3 masnih kiselina može poboljšati oksigenaciju. U slučaju intolerancije na EN, treba razmotriti PN. Vrijednosti glikemije treba održavati unutar referentnih vrijednosti između 6 i 8 mmol/L, uz kontrolu triglicerida i elektrolita, uključujući fosfate, kalij i magnezij (6).

Razdoblje nakon mehaničke ventilacije i disfagija

U razdoblju nakon mehaničke ventilacije bolesnici često imaju problema s gutanjem i posljedičnom disfagijom, što može značajno ograničavati oralni unos, čak i ako je opće stanje značajno poboljšano. Sljedeće preporuke mogu se stoga primijeniti na COVID-19 bolesnike nakon ekstubacije.

Preporuka 10

Kod bolesnika u JIL-u s disfagijom nakon ekstubacije treba razmotriti hranu prilagođene teksture. Ako je oštećen akt gutanja, indicirana je EN. U stanjima vrlo visokog rizika od aspiracije indicirano je postavljanje NJS, ili, ako to nije moguće, vađenje sonde i privremena PN tijekom razdoblja vježbanja gutanja.

Poremećaji gutanja u postekstubacijskom periodu mogu trajati i do 21 dan, posebice u starijih bolesnika i nakon prolongirane intubacije (36, 37), što ovu komplikaciju čini relevantnom u COVID-19 bolesnika. Opisano je da je čak do 24% starijih bolesnika ovisno o prehrani pomoću sonde tri tjedna nakon ekstubacije (38). Teška postekstubacijska disfagija povezuje se s lošijim ishodima uključujući pneumonije, reintubacije i smrtnost tijekom hospitalizacije. Recentna istraživanja pokazuju da 29% bolesnika u JIL-u ima protrahirani postekstubacijski poremećaj gutanja pri otpustu, a neke poteškoće s gutanjem zaostaju čak i četiri mjeseca nakon otpusta (39). Autori preporučuju da se takvi bolesnici upute na procjenu akta gutanja kako bi se izbjegle komplikacije vezane za oralno hranjenje (40, 41). Nakon traheotomije većina bolesnika se može vratiti na uobičajeni oralni unos hrane, iako dugotrajna trahealna kanila može odgoditi početak zadovoljavajućega oralnog unosa (42). Ne postoje značajna istraživanja o dodatnoj PN u ovoj populaciji, iako se ona može primijeniti ako se energetsko-proteinski ciljevi ne mogu doseći na drugi način.

Stečena slabost nakon JIL-a (ICU-acquired weakness ICUAW)

Dugotrajna prognoza bolesnika koji su preživjeli hospitalizaciju u JIL-u ovisi o zaostalim fizičkim, kognitivnim i mentalnim oštećenjima (43). Gubitak mišićne mase i funkcije može biti nevjerojatan, što je i najveći problem preživjelih (44). To se posebice odnosi na starije i komorbidne bolesnike kod kojih češće viđamo preegzistirajuća katabolička stanja i oštećenje mišićne mase i funkcije, a ova skupina bolesnika je sama po sebi sklonija izrazitijem kataboličkom odgovoru na COVID-19 i boravku u JIL-u. Za većinu COVID-19 bolesnika trajanje hospitalizacije u JIL-u duže od dva tjedna dodatno pogoršava mišićno-kataboličko stanje. Primjeren unos energije, pritom vodeći računa o izbjegavanju prekomjernog hranjenja (overfeeding), i primjeren unos proteina od presudne su važnosti u prevenciji teškoga gubitka mišićne mase i funkcije (vidjeti Preporuku 2 i komentare). Kako nema kvalitetnih istraživanja o nekim dodatnim specifičnim terapijama na ovom području, konačne preporuke se ne mogu donijeti, međutim recentna istraživanja pokazuju da postoji pozitivan učinak tjelesne aktivnosti u kombinaciji s dodatnim aminokiselinama ili njihovim metabolitima (45, 46).

Završne primjedbe

Nutritivna intervencija i terapija trebaju biti integralni dio skrbi za oboljele od SARS-CoV-2 infekcije u jedinicama intenzivnog liječenja, odjelima interne medicine, kao i u općoj praksi. U ovom dokumentu predloženo je deset preporuka koje se odnose na nutritivnu skrb COVID-19 bolesnika (Figure 1). Nutritivna terapija treba biti dijelom skrbi za ove bolesnike tijekom svih koraka liječenja, a posebnu pažnju treba posvetiti starijim, krhkim i komorbidnim bolesnicima. Smatramo da se pridržavanjem ovih preporuka ishod bolesnika može poboljšati, a oporavak skratiti, pogotovo nakon perioda boravka u JIL-u. Samo sveobuhvatan pristup koji neće izostaviti prehranu iz mjera za održavanja života ima mogućnost poboljšati ishod, posebice u fazi oporavka.

Figure 1 Nutritivna skrb osoba u riziku od COVID-19, osoba oboljelih od COVID-19 i bolesnika u JIL-u na mehaničkoj ventilaciji. Za detalje vidjeti tekst.
LV-142-75-f1

Dok su zdravstveni djelatnici zaokupljeni osobnom zaštitnom opremom (PPE, personal protecting equipment), načinom njene uporabe ili povećanjem broja respiratora, istovremeno je važna i edukacija o prehrani ovih bolesnika. Predlažemo da sudionici ovog procesa poput SZO-a, ministarstava zdravstva, nutricionista, stručnjaka iz područja javnog zdravstva razvijaju mehanizme diseminacije znanja među zdravstvenim djelatnicima. Uprava bolnice trebala bi nutritivne potrebe držati ključnima u procesu raspodjele resursa. Kod pothranjenih bolesnika veća je vjerojatnost da dolaze iz lošijega socioekonomskog okružja i rješavanje malnutricije važan je korak u tome da ne izostavimo nikoga u ovoj borbi protiv COVID-19 pandemije.

Acknowledgements

Prijevod smjernica na hrvatski jezik omogućilo je Hrvatsko društvo za kliničku prehranu Hrvatskoga liječničkog zbora.

Prevele: prof. dr. sc. Darija Vranešić Bender i doc. dr. sc. Tajana Pavić

* Ovaj se članak može citirati i u originalu:

Barazzoni R et al., ESPEN expert statements and practical guidance for nutritional management of individuals with SARS-CoV-2 infection. Clini Nutrition, https://doi.org/10.1016/j.clnu.2020.03.022

Notes

[1] Conflicts of interest Autori izjavljuju da nemaju sukoba interesa što se tiče sadržaja ovog rada. Sami autori su odgovorni za stavove iznesene u ovome radu, a oni nužno ne predstavljaju poglede, odluke ili pravila Svjetske zdravstvene organizacije.

LITERATURA

1 

Zhu N, Zhang D, Wang W, et al. A novel coronavirus from patients with pneumonia in China, 2019. N Engl J Med. 2020;382:727–33. DOI: http://dx.doi.org/10.1056/NEJMoa2001017 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/31978945

2 

Chen N, Zhou M, Dong X, et al. Epidemiological and clinical characteristics of 99 cases of 2019 novel coronavirus pneumonia in Wuhan, China: a descriptive study. Lancet. 2020;395:507–13. DOI: http://dx.doi.org/10.1016/S0140-6736(20)30211-7 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/32007143

3 

Huang C, Wang Y, Li X, et al. Clinical features of patients infected with 2019 novel coronavirus in Wuhan, China. Lancet. 2020;395:497–506. DOI: http://dx.doi.org/10.1016/S0140-6736(20)30183-5 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/31986264

4 

Bouadma L, Lescure FX, Lucet JC, Yazdanpanah Y, Timsit JF. Severe SARS-CoV-2 infections: practical considerations and management strategy for intensivists. Intensive Care Med. 2020 February 26;•••: [Epub ahead of print] DOI: http://dx.doi.org/10.1007/s00134-020-05967-x PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/32103284

5 

Zhou F, Yu T, Du R, et al. Clinical course and risk factors for mortality of adult inpatients with COVID-19 in Wuhan, China: a retrospective cohort study. Lancet. 2020 March 11;•••: [Epub ahead of print] DOI: http://dx.doi.org/10.1016/S0140-6736(20)30566-3 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/32171076

6 

Singer P, Blaser AR, Berger MM, et al. ESPEN guideline on clinical nutrition in the intensive care unit. Clin Nutr. 2019;38:48–79. DOI: http://dx.doi.org/10.1016/j.clnu.2018.08.037 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/30348463

7 

Gomes F, Schuetz P, Bounoure L, et al. ESPEN guideline on nutritional support for polymorbid internal medicine patients. Clin Nutr. 2018;37:336–53. DOI: http://dx.doi.org/10.1016/j.clnu.2017.06.025 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/28802519

8 

Volkert D, Beck AM, Cederholm T, et al. ESPEN guideline on clinical nutrition and hydration in geriatrics. Clin Nutr. 2019;38:10–47. DOI: http://dx.doi.org/10.1016/j.clnu.2018.05.024 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/30005900

9 

Cederholm T, Barazzoni R, Austin P, et al. ESPEN guidelines on definitions and terminology of clinical nutrition. Clin Nutr. 2017;36:49–64. DOI: http://dx.doi.org/10.1016/j.clnu.2016.09.004 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/27642056

10 

Cederholm T, Jensen GL, Correia MITD, et al. GLIM Core Leadership Committee. GLIM Working Group. GLIM criteria for the diagnosis of malnutrition – a consensus report from the global clinical nutrition community. Clin Nutr. 2019;38:1–9. DOI: http://dx.doi.org/10.1016/j.clnu.2018.08.002 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/30181091

11 

Short KR, Kedzierska K, van de Sandt CE. Back to the future: lessons learned from the 1918 influenza pandemic. Front Cell Infect Microbiol. 2018 October 8;8:343. DOI: http://dx.doi.org/10.3389/fcimb.2018.00343 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/30349811

12 

Reyes L, Arvelo W, Estevez A, et al. Population-based surveillance for 2009 pandemic influenza A (H1N1) virus in Guatemala, 2009. Influenza Other Respir Viruses. 2010;4:129–40. DOI: http://dx.doi.org/10.1111/j.1750-2659.2010.00138.x PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/20409209

13 

Maruyama T, Fujisawa T, Suga S, et al. Outcomes and prognostic features of patients with influenza requiring hospitalization and receiving early antiviral therapy: a prospective multicenter cohort study. Chest. 2016;149:526–34. DOI: http://dx.doi.org/10.1378/chest.14-2768 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/26203671

14 

World Health Organization. Regional Office for Europe, data and statistics on obesity. Dostupno na: http://www.euro.who.int/en/healthtopics/noncommunicable-diseases/obesity/data-and-statistics. Pristupljeno: 23. 3. 2020.

15 

Zhang L, Liu Y. Potential interventions for novel coronavirus in China: a systematic review. J Med Virol. 2020;92:479–90. DOI: http://dx.doi.org/10.1002/jmv.25707 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/32052466

16 

Papadimitriou-Olivgeris M, Gkikopoulos N, Wüst M, et al. Predictors of mortality of influenza virus infections in a Swiss Hospital during four influenza seasons: role of quick sequential organ failure assessment. Eur J Intern Med. 2019;31(19):30460–1. DOI: http://dx.doi.org/10.1016/j.ejim.2019.12.022 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/31899057

17 

Cannell JJ, Vieth R, Umhau JC, et al. Epidemic influenza and vitamin D. Epidemiol Infect. 2006;134:1129–40. DOI: http://dx.doi.org/10.1017/S0950268806007175 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/16959053

18 

Mascitelli L, Grant WB, Goldstein MR. Obesity, influenza virus infection, and hypovitaminosis D. J Infect Dis. 2012;206:1481–2. DOI: http://dx.doi.org/10.1093/infdis/jis520 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/22927457

19 

Goncalves-Mendes N, Talvas J, Dualé C, et al. Impact of vitamin D supplementation on influenza vaccine response and immune functions in deficient elderly persons: a randomized placebo-controlled trial. Front Immunol. 2019;10:65. DOI: http://dx.doi.org/10.3389/fimmu.2019.00065 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/30800121

20 

Preidis GA, McCollum ED, Mwansambo C, Kazembe PN, Schutze GE, Kline MW. Pneumonia and malnutrition are highly predictive of mortality among African children hospitalized with human immunodeficiency virus infection or exposure in the era of antiretroviral therapy. J Pediatr. 2011;159:484–9. DOI: http://dx.doi.org/10.1016/j.jpeds.2011.02.033 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/21489553

21 

Villar LM, Del Campo JA, Ranchal I, Lampe E, Romero-Gomez M. Association between vitamin D and hepatitis C virus infection: a meta-analysis. World J Gastroenterol. 2013;19:5917–24. DOI: http://dx.doi.org/10.3748/wjg.v19.i35.5917 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/24124339

22 

Nanri A, Nakamoto K, Sakamoto N, et al. Association of serum 25-hydroxyvitamin D with influenza in case-control study nested in a cohort of Japanese employees. Clin Nutr. 2017;36:1288–93. DOI: http://dx.doi.org/10.1016/j.clnu.2016.08.016 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/27595379

23 

Lee MD, Lin CH, Lei WT, et al. Does vitamin D deficiency affect the immunogenic responses to influenza vaccination? A systematic review and meta-analysis. Nutrients 2018;10:409. Dostupno na: https://doi: DOI: http://dx.doi.org/10.3390/nu10040409

24 

Nonnecke BJ, McGill JL, Ridpath JF, Sacco RE, Lippolis JD, Reinhardt TA. Acute phase response elicited by experimental bovine diarrhea virus (BVDV) infection is associated with decreased vitamin D and E status of vitamin-replete preruminant calves. J Dairy Sci 2014;97:5566–79. Dostupno na: https://doi.org/ DOI: http://dx.doi.org/10.3168/jds.2014-8293

25 

West CE, Sijtsma SR, Kouwenhoven B, Rombout JH, van der Zijpp AJ. Epithelia-damaging virus infections affect vitamin A status in chickens. J Nutr. 1992;122:333–9. DOI: http://dx.doi.org/10.1093/jn/122.2.333 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/1310111

26 

Somarriba G, Neri D, Schaefer N, Miller TL. The effect of aging, nutrition, and exercise during HIV infection. HIV AIDS (Auckl). 2010;2:191–201. PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/22096398

27 

Semba RD, Tang AM. Micronutrients and the pathogenesis of human immunodeficiency virus infection. Br J Nutr. 1999;81:181–9. DOI: http://dx.doi.org/10.1017/S0007114599000379 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/10434844

28 

Chen P, Mao L, Nassis GP, Harmer P, Ainsworth BE, Li F. Wuhan coronavirus (2019-nCoV): The need to maintain regular physical activity while taking precautions. J Sport Health Sci. 2020;9:103–4. DOI: http://dx.doi.org/10.1016/j.jshs.2020.02.001 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/32099716

29 

Bendavid I, Singer P, Theilla M, et al. Nutrition Day ICU: A 7 year worldwide prevalence study of nutrition practice in intensive care. Clin Nutr. 2017;36:1122–9. DOI: http://dx.doi.org/10.1016/j.clnu.2016.07.012 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/27637833

30 

Reeves A, White H, Sosnowski K, Tran K, Jones M, Palmer M. Energy and protein intakes of hospitalized patients with acute respiratory failure receiving non-invasive ventilation. Clin Nutr. 2014;33:1068–73. DOI: http://dx.doi.org/10.1016/j.clnu.2013.11.012 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/24321188

31 

Kogo M, Nagata K, Morimoto T, et al. Enteral nutrition is a risk factor for airway complications in subjects undergoing noninvasive ventilation for acute respiratory failure. Respir Care. 2017;62:459–67. DOI: http://dx.doi.org/10.4187/respcare.05003 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/27923936

32 

Leder SB, Siner JM, Bizzaro MJ, McGinley BM, Lefton-Greif MA. Oral alimentation in neonatal and adult populations requiring high-flow oxygen via nasal cannula. Dysphagia. 2016;31:154–9. DOI: http://dx.doi.org/10.1007/s00455-015-9669-3 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/26590570

33 

Terzi N, Darmon M, Reignier J, et al. OUTCOMEREA study group. Initial nutritional management during noninvasive ventilation and outcomes: a retrospective cohort study. Crit Care 2017;21:293. Dostupno na: https://doi.org./10.1186/s13054-017-1867-y

34 

Frat JP, Thille AW, Mercat A, et al. FLORALI Study Group. REVA Network. High-flow oxygen through nasal cannula in acute hypoxemic respiratory failure. N Engl J Med. 2015;372:2185–96. DOI: http://dx.doi.org/10.1056/NEJMoa1503326 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/25981908

35 

Singer P, Rattanachaiwong S. To eat or to breathe? The answer is both! Nutritional management during noninvasive ventilation. Crit Care. 2018;22:27. DOI: http://dx.doi.org/10.1186/s13054-018-1947-7 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/29409542

36 

Peterson SJ, Tsai AA, Scala CM, Sowa DC, Sheean PM, Braunschweig CL. Adequacy of oral intake in critically ill patients 1 week after extubation. J Am Diet Assoc. 2010;110:427–33. DOI: http://dx.doi.org/10.1016/j.jada.2009.11.020 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/20184993

37 

Skoretz SA, Flowers HL, Martino R. The incidence of dysphagia following endotracheal intubation: a systematic review. Chest. 2010;137:665–73. DOI: http://dx.doi.org/10.1378/chest.09-1823 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/20202948

38 

Macht M, Wimbish T, Clark B, et al. Postextubation dysphagia is persistent and associated with poor outcomes in survivors of critical illness. Crit Care. 2011;15:R231. DOI: http://dx.doi.org/10.1186/cc10472 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/21958475

39 

Macht M, White D, Moss M. Swallowing dysfunction after critical illness. Chest. 2014;146:1681–9. DOI: http://dx.doi.org/10.1378/chest.14-1133 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/25451355

40 

Zuercher P, Moret CS, Dziewas R, Schefold JC. Dysphagia in the intensive care unit: epidemiology, mechanisms, and clinical management. Crit Care. 2019;23:103. DOI: http://dx.doi.org/10.1186/s13054-019-2400-2 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/30922363

41 

Kruser JM, Prescott HC. Dysphagia after acute respiratory distress syndrome: another lasting legacy of critical illness. Ann Am Thorac Soc. 2017;14:307–8. DOI: http://dx.doi.org/10.1513/AnnalsATS.201612-1040ED PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/28248578

42 

Pryor L, Ward E, Cornwell AO, Connor S, Chapman M. Patterns of return to oral intake and decanulation post tracheotomy across clinical populations in an acute inpatient setting. Int J Lang Commun Disord. 2016;51:556–67. DOI: http://dx.doi.org/10.1111/1460-6984.12231 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/26892893

43 

Inoue S, Hatakeyama J, Kondo Y, Hifumi T, Sakuramoto H, Kawasaki T. Post-intensive care syndrome: its pathophysiology, prevention, and future directions. Acute Med Surg. 2019;6:233–46. DOI: http://dx.doi.org/10.1002/ams2.415 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/31304024

44 

Landi F, Camprubi-Robles M, Bear DE, et al. Muscle loss: The new malnutrition challenge in clinical practice. Clin Nutr. 2019;38:2113–20. DOI: http://dx.doi.org/10.1016/j.clnu.2018.11.021 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/30553578

45 

Jones C, Eddleston J, McCairn A, et al. Improving rehabilitation after critical illness through outpatient physiotherapy classes and essential amino acid supplement: a randomized controlled trial. J Crit Care. 2015;30:901–7. DOI: http://dx.doi.org/10.1016/j.jcrc.2015.05.002 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/26004031

46 

Bear DE, Langan A, Dimidi E, et al. βHydroxy-β-methylbutyrate and its impact on skeletal muscle mass and physical function in clinical practice: a systematic review and meta-analysis. Am J Clin Nutr. 2019;109:1119–32. DOI: http://dx.doi.org/10.1093/ajcn/nqy373 PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/30982854


This display is generated from NISO JATS XML with jats-html.xsl. The XSLT engine is libxslt.

[hrvatski]

Posjeta: 186 *