Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

Ljudska narav kao počelo pedagoške prakse u djelu Živana Bezića

Draženko Tomić ; Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska


Puni tekst: hrvatski pdf 257 Kb

str. 209-227

preuzimanja: 596

citiraj


Sažetak

Članak istražuje shvaćanje ljudske naravi u Živana Bezića (1921–2007), znanstvenika i pisca, profesora pastoralne teologije i povremeno pedagogije, moralne teologije i ascetike, misiologije i župne administracije na splitskom bogoslovnom učilištu, autora više od tristo znanstvenih članaka, uglavnom iz područja etike, ascetike i pedagogije. Iako Bezić o naravi ne raspravlja sustavno, on tu temu dotiče u više svojih djela, a posebno u knjigama Kršćansko savršenstvo (1986) i Etika i život (1995).
Priroda (fyzis, natura) podrazumijeva sveukupnost svijetu urođene i prirođene materijalne i biološke stvarnosti koja nije plod čovjekova djelovanja. Ukupnost svih bića čini naravni red. Naravno savršenstvo jest punina svih dobara koja pripadaju naravi nekog bića. Bezić o pojmovima priroda i narav govori kao o sinonimima, s tim da pojam narav dodatno podrazumijeva unutarnji, nepromjenljivi i bitni ustroj bića, počelo djelovanja bića. Kad govori o zakonima, Bezić prirodnima naziva one zakone koji reguliraju tijek prirodnih pojava, svojstvene organskom, anorganskom, materijalnom svijetu, dok naravnim zakonima naziva one koji reguliraju slobodno ljudsko ponašanje. Bezić se u ovom bitno ne odvaja od tradicionalnog nauka o naravi kao počelu djelovanja bićā s ontološkim i antropološkim oznakama i prirode kao izvan-ljudskog tj. materijalnog, biljnog i životinjskog svijeta, odnosno, nešto uže i filozofski, prirode kao unutarnjeg principa ponašanja ili načina djelovanja neke stvari.
Što se tiče čovjeka i njegove naravi, Bezić stoji na pozicijama tradicionalnog skolastičkoga nauka kako je naravni zakon jednak i obvezan za sve ljude i sve naraštaje, tj. uživa univerzalnu vrijednost. Ljudska narav (čovječnost, rekao bi Bezić) posebno je počelo ljudskog djelovanja. Čovjek može biti čovjek samo na čovječji način, u skladu sa svojom naravi. Ljudska je narav u sebi dobra, ali nepostojana. Posebna je oznaka ljudske naravi razumnost, pa u čovjeku može biti prirodno samo ono što je razumno. U čovjeku se nalazi i druga duhovna moć – volja, čiji objekt jest dobro. Ne smiju se previdjeti ni emocije. Navedenim moćima odgovaraju funkcije spoznaje, htijenja i osjećanja. Čovjek koji je odgojio i oplemenio do krajnjih mogućnosti sve svoje tjelesne, duševne, psihofizičke i moralne sposobnosti posjeduje naravno savršenstvo. Naravne kreposti (razboritost, pravednost, jakost i umjerenost) stječu se vježbom, imaju svoju naravnu svrhu, daju lakoću u djelovanju. Bezić nadnarav određuje kao savršenstvo naravi, kao puninu svih oznaka koje pripadaju nekom biću, kao skladno jedinstvo svih sastavnica koje ga sačinjavaju i služe ispunjenju njegove svrhe, čim vjerojatno i nehotice poistovjećuje nadnarav s naravnim savršenstvom.
U trećem dijelu članka propitkuje se odgojivost ljudske naravi, odnosno raspravlja pojmovni par osoba – ličnost. Bezić se suprotstavlja onima koji tvrde da je ljudska narav neodgojiva, ali i onima koji tvrde da je sasvim podložna vanjskim utjecajima. Hvale je vrijedna njegova izreka: »odgoj nije nemoćan, ali nije ni svemoćan«, što znači: odgoj je moguć i učinkovit samo u granicama mogućnosti naravi i mogućnosti društva. Ovdje se Bezić dotiče i izgradnje ljudske ličnosti. Ličnost je ljudska osoba sa svojom specifičnom duhovnom fizionomijom koja ostvaruje puninu svog čovještva. Čine je prije svega svijest o vlastitom jastvu i individualnosti.
Izlaganje o naravi, pa i Bezićevo, ima svoju primjenu u etici gdje se narav postavlja kao jedan od izvora morala. Svoje mjesto izlaganje o naravi ima i u odgojnim znanostima jer odgoj treba zasnovati na ljudskoj naravi, ali se ne smije zanemariti činjenica da se svaki odgoj zbiva u konkretnom društvu i za konkretno društvo. Bezićevo izlaganje o naravi ima značenje i što se tiče razvoja ljudske ličnosti jer odiše optimizmom i vjerom u mogućnost potpuno ostvarene ljudske ličnosti.

Ključne riječi

Živan Bezić; ljudska narav; osoba; ličnost; odgoj

Hrčak ID:

241048

URI

https://hrcak.srce.hr/241048

Datum izdavanja:

25.6.2020.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.449 *