Atti, Vol. XLV No. 1, 2015.
Pregledni rad
Valentina Petaros Jeromela
; Capodistria
Sažetak
Tanki pojas dalmatinskog teritorija predstavljao je za Veneciju veliku
investiciju ali je isto tako donosio i velike profite. Tuda su prolazili svi brodovi, svi
putevi, svi ljudi i roba prema europskom tržištu, kako bi ga danas nazvali, odnosno
u suprotnom pravcu prema Istoku. Stoga su mletački trgovci govorili mnogo jezika,
izmislili su police osiguranja tereta, podvrgnuli Jadran uredbi o soli (Ordo Salis), ali
su isto tako htjeli učiniti čvrstom i sigurnom svoju granicu. Kako bi to postigli morali
su braniti svoja područja od stalnih upada Turaka i ne samo od njih. To je bio jedan od
mnogobrojnih zadataka dalmatinskih providura, pogotovo kako bi se održalo veliko zanimanje
za sredozemne rute nakon otkrića Amerike. Mlečani su se našli u položaju da
brane ono što su do tada izgradili i zadrže područja kojima su dominirali. Udaljenost je,
međutim, pogodovala onim stanovnicima koji su bili protiv mletačke dominacije, tako
da je Republika morala pronaći nove oblike podčinjavanja. Jedan od njih je bio „agrarni“
zakon providura Francesca Grimanija koji je stupio na snagu sredinom 18. stoljeća.
Njime se željelo postići da stanovništvo bude samostalno po pitanju opskrbe hranom,
što bi bilo od pomoći državi jer ako narod nije gladan i može se sam brinuti o vlastitoj
prehrani postaje snažno uporište na mletačkim posjedima na istočnoj obali Jadrana.
U cijelom tom procesu primjene zakona veoma su važni bili vještaci koji su trebali
izvršiti izmjeru katastarskih čestica radi određivanja međa. Groma je bila glavni instrument
mletačkih mjeritelja koji su u izvršavanju svojeg posla dolazili u kontakt s
ljudima, s njihovim problemima i životnim ambijentom. U izvještajima koje su mjeritelji
upućivali providuru postoji čitav niz veoma korisnih elemenata za poznavanje i
rekonstruiranje tadašnjeg vremena i povijesnih prilika kroz izravne priče stanovnika.
Ključne riječi
Hrčak ID:
241801
URI
Datum izdavanja:
17.6.2016.
Posjeta: 728 *