Pregledni rad

Sandro Cergna ; Università Juraj Dobrila Pola

Sažetak

Ovaj rad razmatra
neka teorijska polazišta o dijakritičkom razvoju istriotskih narječja u jugozapadnoj
Istri, počev od razdoblja početne romanizacije, zatim jezičnu situaciju u ranom i kasnom
srednjem vijeku i današnje stanje tih narječja koja su „pred ozbiljnom opasnosti
nestanka“, kako je to definirao UNESCO.
Istriotski dijalekti, koji se danas aktivno govore u samo četiri od šest istarskih mjesta u
kojima su se do prije nekoliko desetljeća uobičajeno koristili, odnosno u Rovinju, Balama,
Galižani i Šišanu, predstavljaju jedino jezično svjedočanstvo o najstarijim autohtonim
narječjima poluotoka. Na temelju terenskog istraživanja obavljenog u razdoblju od
siječnja do travnja 2010., proizlazi da se tim idiomom aktivno koristi približno 1070
osoba, u ovim mjestima: u Rovinju 300 (Libero Benussi, 1946), u Balama 500 (naše
istraživanje), u Galižani 400 (Luana Moscarda, 1981.) i u Šišanu 20 (Paolo Demarin,
1982.). U Fažani je nestao u potpunosti.
Nesumnjivo je da će za dublje poznavanje porijekla i naknadnog razvoja istriotskog
narječja, biti potrebna još mnoga istraživanja, uz primjenu multidisciplinarnog gledišta,
razmatrajući mnogobrojna, povijesna, društvena i kulturna zbivanja koja su odredila
evoluciju autohtonog istarskog govora, kao i ona koja su dovela do njegove involucije
i današnjeg „vegetiranja“.

Ključne riječi

Hrčak ID:

241841

URI

https://hrcak.srce.hr/241841

Datum izdavanja:

12.6.2015.

Podaci na drugim jezicima: talijanski

Posjeta: 982 *