Atti, Vol. XXXVII No. 1, 2007.
Izvorni znanstveni članak
Peter Štih
; Facoltà di filosofia – Università di Lubiana
Sažetak
Dokument o Rizanskom placitu iz 804. svjedoci da je novi franacki
rezim bitno promijenio zivot Istrana i upleo se u njihove stare
obicaje i prava, ali takoder potvrduje da je Karlo Veliki bio spreman
poslusati, posredstvom svojih izaslanika, predstavke Istrana i rijesiti
konfliktnu situaciju.
Razlozi pogorsanja odnosa ne mogu se pripisati samo lokalnoj
gospodi, korumpiranom i bahatom vojvodi Ivanu, veé pogotovo
franacko-avarskim ratovima koji su trajali vise od desetak godina
obiljdavajuéi dogadanja na podrucju izmedu Italije i srednjeg toka
Dunava. Zivot u ratu i za rat, pored osiromasivanja naroda i
pokrajina, nametao je prilagodbu gospodarstva i centralizaciju vlasti
da bi se se mogio racunati na sve raspolozive snage. lstra i njeni
zitelji nisu mogli izbjeéi takvo stanje pa su se lokalne institucije i
gospodarski subjekti morali prilagoditi ratnim uvjetima i zahtjevima.
Kada se Karlo Veliki, sireéi svoj utjecaj na Veneciju, sukobio s
Bizantom, pojavila se opasnost da nezadovoljstvo u lstri destabilizira
cijelu regiju, sto bi osujetilo franacke planove u odnosu na Veneciju,
a mozda i njihov polozaj u samoj Istri.
Rjesenje istarskog stanja, u okviru franacko-mletacke politike,
postalo je jedno od prioritetnih politickih pitanja za Karla Velikog
na cijelom sjevernojadranskom podrucju. Prilicno je sigurna pretpostavka
da je prilikom posjete gradeskog mitropolita i patrijarha
Fortunata caru u mjestu Salz (danasnji Bad Neustadt) u ljeto 803.
godine, donijeta odluka o sazivanju istarskog provincijalnog sudnog
sabora (Piacit). Godinu dana kasnije, 804. ukinuta je veéina odluka
vojvode lvana i lokalnih biskupa, nakon cega se situacija na
poluotoku normalizirala, a profranacka stranka je u Veneciji tijekom
iste godine ili slijedeée 805 (privremeno) prigrabila vlast u lagunama.
Ključne riječi
Hrčak ID:
242031
URI
Datum izdavanja:
6.6.2008.
Posjeta: 581 *