Izvorni znanstveni članak

Luciano Cova ; Università di Trieste

Sažetak

Glasovit medu svojim suvremenicima kao govornik, filozof i teolog,
Ludovico iz Pirana (1383. ca. - 1450. ca.) nije nam ostavio knjizevnu
tvorevinu posebnog znacaja, ni kvantitativno ni kvalitativno. Pirancanin
po rodenju, presao je jos veoma mlad s ocem u Forlì gdje je obukao
franjevacko odjelo. Ludovico postao je kasnije profesorom teologije
na Univerzi u Padovi i ministar provincije Sv. Antuna. Aktivno je
sudjelovao na koncilima u Baselu i Ferrari i zakljucio svoj sveéenicki
curriculum kao biskup u Forlì. Danasnje izdanje, ne zna se kojeg datuma,
Brevis tractatus super septem vitia i brosure De proportionibus
(sastavljene 1435. u Baselu na poticaj Filipa de Coetquis, nadbiskupa
Tours-a) slijedi onoga Regulae memoriae artificialis (izdao Baccio Ziliotto
1937) i onoga Epistola episcopi forliviensis ad Timotheum presbiterum
(napisane 1444. i objavljene u studiji posveéenoj Ludovicu da
Cesare Cenci 1976). Unatoc naslovu, moralna rasprava ne uzima u pretres
«sedam glavnih grijeha», u skladu, inace, sa dezinteresiranoséu koju
kasnosrednjovjekovna kultura, i posebno teologija, pokazase u pogledu
ove tematike. Pozivajuéi se opéenito na zajednicku skolasticku doktrinu,
Pirancanin naprotiv razraduje, mada vrlo sazeto, nacrt koji oduhvaéa
sedam stupnjeva i <> rastuée teZine (od puke sklonosti do potpune okorjelosti u zlu), koji mogu razlikovati svaki od «glavnih grijeha>>.
Posebnu zanimljivost predstavlja eticko isticanje koje Ludovico dopusta
stupnju < na koje se izricito poziva, jesu Moralia Grgura Velikoga i Evandelje
po Mateju. U brosuri matematickog sadrzaja Ludovico se poziva na
aristotelovsku epistemologiju da opravda cinjenicu sto se njegovo raspravljanje
omeduje na «korijene» ili na osnovne pojmove glede odnosa i
proporcija. To znaci, sto se tice odnosa, izbjegavati kompleksne teorije,
koje su, nadasve u kontekstu problematike u odnosu na pokret, matematicari
kasnog Srednjega vijeka bili razradili na temelju Euklidovih
Elementa, i mjesto toga izloziti iskljucivo klasifikacionu shemu pet
«vrsta» omjera od Boecija (shema ipak u ono doba opéenito prihvaéena):
sa svojim korektnim i iscripnim izlaganjem, Ludovico dokazuj.e, uostalom,
izvjesnu originalnost u redoslijedu kojega se drzi unutar klasifikacije
i izvjesnu «modernost» u jeziku kojim se sluzi. Glede proporcija, pak,
Ludovico stavlja u zagrade samu aritmeticku tradiciju quadrivium-a i
ogranicuje se da odvoji matematicku nit koja se provlaci kroz govor o
pravdi, obraden od Aristotela u petoj knjizi djela «Ethica nicomachea».

Ključne riječi

Hrčak ID:

242955

URI

https://hrcak.srce.hr/242955

Datum izdavanja:

6.11.1987.

Podaci na drugim jezicima: talijanski

Posjeta: 620 *