Izvorni znanstveni članak

Miroslav Pahor

Sažetak

Pri proucavanju kodeksa piranskih statuta iz godine 1384. autor je
primijetio da su sastvljaCi statuta skoro sasvim izostavili izraz statuimus
si inicijalom s sto je bila glavna i jednostavna karakteristika statutarnih
kodeksa iz godine 1274 (koji se sacuvao samo fragmentarno u kopijama
XVII st), 1307, 1332. i 1358. Termin statuimus upotrijebili su sada samo
u petoj knjizi kao dokaz postovanja tradiciji od strane sastavljaca. Stari
su termin sada nadomjestili nizom imperativnih glagola (mandamus,
constituimus, iubemus, firmamus, providimus, declaramus, volumus, nolumus
itd) ili nizom drugih termina (solemniter, gratia, recte, addimus,
iurare, ratificantes, supra, singlula, privatus, iuste, item itd) koji omoguéuju
zakljucak da su sastavljaci odnosno autori statuta mislili na
njegovu vanjsku eleganciju, kako podvlace u uvodu knjige lokalnih
zakona. No, transkripcija i raspored inicijala uvoda i prve knjige dokazali
su da se radilo o necemu vise nego samo o eleganciji. Naime citanje
inicijala redom daje nam akrostih koji glasi: GRACIA SANCTI SPIRITUS
ASSIT PRICIP - (MILOST nUHA SVETOGA BUDI PRISUTNA
NA POcETKU).
u sestoj knjizi (statuti su rasporedni u deset knjiga) istim postupkom
dobivamo drugi akrostih slijedeéeg sadriaja: MARCUS CAVIANO
SCRIPSIT HOC STATUTUM- (MARKO CAVIANO NAPISA OVAJ STATUT).
T o znaci da je autor novoga sta tuta bio biljeznik Marko Ca viano,
koga spominju i u drugi msuvremenim dokumentima.
Sedma knjiga daje nam potpuni abecedni akrostih, jer je autor za
inicijale upotrijebio redom sva slova abecede od A do V, pri cemu je V
upotrijebio i kao U, a ç kao Z. Abecednim akrostisima sluzilo se tada
vrlo cesto.
Da dobijemo cetvrti akrostih, moramo citati redom inicijale pojedinih
zakona osme i devete knjige. Tako dobivamo slijedeée rijeci:
«GERIUS BANO, PETRUS DE SALONO, EGORGIUS DE MAFEO CAPITA
STATUTARIORUM». Iako su moguéa i druga objasnjenja i druge
interpretacije, autor se odlucio za samovoljan prijevod: Juraj Bano,
Petar De Salono, Juraj (tu opazamo Cavianovu pogresku pri transkripciji
pojedinih zakona) De Mafeo giave statuta. Termin caput (giava) rijesio
je kao pocetak ili inicijal, a termin statutarius kao cisti lokalizam, cest
u dokumentima XIV stoljeéa. To zbog male vaznosti obitelji Caviano, De
Salono, Bano i De Mafeo nasuprot Petronijevima (tada Petrogna), Apollonijevima
i drugim bogatim i brojnim obiteljima koje se pojavljuju u
uvodu statuta.
Tako slijedi autorova konstatacija da je Bano bio crtac, De Salono
slikar i De Mafeo pozlatar navedenih inicijala te zakljucak da je Caviano
htio na taj nacin osim sebe ovjekovjeciti i svoje suradnike koji su
umjetnicki oblikovali statut.
Autor kodeksa naglasava eleganciju koja je statutima potrebna.
Unatoc cestim sintaktickim pogreskama, teskim lokalizmima i poteskoéi
kod razumijevanja, piranski statuti godine 1384. sastavljeni su doista
s mnogo ukusa. Spomenute inicijale ne mozemo, uostalom, porediti s onima koje saddi trséanski statut onoga vremena, ali navedeni statutarni
kodeks mozemo slobodno oznaCiti kao najljepsi u piranskom
arhivu i medu najljepsima u Istri.

Ključne riječi

Hrčak ID:

243161

URI

https://hrcak.srce.hr/243161

Datum izdavanja:

12.12.1980.

Podaci na drugim jezicima: talijanski

Posjeta: 522 *