hrcak mascot   Srce   HID

Izvorni znanstveni članak

Lujo Margetić

Puni tekst: talijanski, pdf (10 MB) str. 299-358 preuzimanja: 51* citiraj
APA 6th Edition
Margetić, L. (1979). PLINIO E LE COMUNITA' DELLA LIBURNIA. Atti, IX (1), 299-358. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/243195
MLA 8th Edition
Margetić, Lujo. "PLINIO E LE COMUNITA' DELLA LIBURNIA." Atti, vol. IX, br. 1, 1979, str. 299-358. https://hrcak.srce.hr/243195. Citirano 13.04.2021.
Chicago 17th Edition
Margetić, Lujo. "PLINIO E LE COMUNITA' DELLA LIBURNIA." Atti IX, br. 1 (1979): 299-358. https://hrcak.srce.hr/243195
Harvard
Margetić, L. (1979). 'PLINIO E LE COMUNITA' DELLA LIBURNIA', Atti, IX(1), str. 299-358. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/243195 (Datum pristupa: 13.04.2021.)
Vancouver
Margetić L. PLINIO E LE COMUNITA' DELLA LIBURNIA. Atti [Internet]. 1979 [pristupljeno 13.04.2021.];IX(1):299-358. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/243195
IEEE
L. Margetić, "PLINIO E LE COMUNITA' DELLA LIBURNIA", Atti, vol.IX, br. 1, str. 299-358, 1979. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/243195. [Citirano: 13.04.2021.]

Sažetak
Uzimajuéi kao polaznu tocku poznate Plinijeve popise opéina u
Liburniji (Naturalis historia III, 19, 130 i III, 19, 139 i 140), autor proucava
tri grupe problema:
l. ldentifìkaciju liburnijskih opéina spomenutih u desetoj regiji
ltalije,
2. Pitanje privilegiranih liburnijskih opéina, u prvom redu opéina
s ius italicum.
3. Problem municipalizacije Liburnijskih opéina.
ad l. Na temelju analize poznatog popisa manje vaznih gradova
desete regije (Plin. Nat. hist. III, 19, 130) autor dolazi do zakljucka da
je Plinije nabrajao u tom popisu samo manje vazne gradove, i to iskljucivo
u unutrasnjosti desete regije. Autor se slaze s gledistem Premersteina
da su Alutrenses zapravo Alve(r)ienses u juznoj Liburniji nedaleko
Zadra, a ne clanovi opéine Alvona. Nadalje, autor smatra da ne
postoji nikakav razlog da se u Foretanima gleda clanove opéine Fulfìnum,
a da se Flamminienses Larnienses Juli cognomine Cudci ne smije
povezivati s Flanates (clanovi opéine Flanona) i s Curictae, tj. s opéinom
na Krku, kako se to obicno radi, veé je rijec o opéini u danasnjoj Furlaniji.
Prema tome, u spomenutom popisu gradova unutrasnjosti desete
regije ltalije nalaze se samo clanovi opéina Alveria, Asseria, Nedinum i
Varvaria, a to su manje vazne opéine u unutrasnjosti Liburnije, koje je
Plinije ubacio u desetu regiju u zelji da prilagodi stare popise koje je
imao na raspolaganju novoj administrativnoj podjeli po kojoj je dio
Liburnije pripao ltaliji, vjerojatno pri kraju I st.pr.n.e. Dakako da je
Plinije kod toga nacinio veliku gresku, ali se ona moze vrlo dobro razumijeti
uzimajuéi u obzir Plinijevo nepoznavanje unutrasnjosti Liburnije.
ad 2. Nakon kraée analize popisa liburnijskih opéina u Plir... Hist.
nat. III, 21, 139 autor zakljucuje da Plinije navodi kao opéine s ius
italicum Alutae (= Alvona), Flanates (= Flanona), Lopsi (= Lopsica) i
Varvarini ( = Varvaria), dok po tom popisu nisu iuris italici veé samo
oslobodjene poreza (immunes) opéine Asseriates ( = Asseria), Fertinates
( = Fulfìnum) i Curictae.
lus italicum je bio izvanredno velik i vrlo rijedak privilegij koji se
davao samo najuglednijim gradskim opéinama i to takoreéi iskljuCivo
kolonijama (ukupno u cijelom carstvu samo 34!), a njegova je osnovna
znacajka u tome sto je zemljiste takve gradske opéine bilo sposobno za
najvisi tip vlasnistva, dominium ex iure Quiritium i oslobodjeno od
zemljisnog poreza. Kubitschek je pokusao objasniti razlog postanka navodnog
ius italicum liburnijskih opéina prosirenjem Italije i na Liburniju,
ali je Degrassi uspjesno pobio njegovu argumentaciju, a teorije
drugih znanstvenika su jos manje zadovoljavajuée. Momsen je sa svoje
strane pokusao neobican polozaj liburnijskih opéina objasniti s posebnom
vrsti ius italicum, koja nema veze s «normalnim>> ius italicum i
koja je slicna po nekim svojim znacajkama ius Latii. Autor nastavljajuéi
na ideju Mommsena dokazuje da navodni ius italicum nekih liburnijskih
opéina kojeg navodi jedini Plinije i kojeg ne nalazimo ni u
jednom drugom izvoru nije drugo nego lapsus calami Plinija, koji je napisao
ius italicum, a mislio na ius Latii. Time se uklanjaju sve poteskoée,
a pravna situacija u Liburniji postaje razumljivom i slicnom pravnoj
situaciji gradskih opéina u Hispania, Baetica, Lusitania, Gallia Narbonensis
te alpskih gradskih opéina. U svim tim podrucjima opéine s latinskim
pravom imale su odlucujuéu ulogu u postepenoj romanizaciji
stanovnistva.
ad 3. Autor nakon iscrpne analize i kritike ne smatra zadovljavajuéom
teoriju Alfoldija o municipalizaciji liburnijskih opéina te predlaze,
nakon analize Plinija i epigrafickih podataka pojedinih liburnijskih
opéina novo shvaéanje razvoja municipalizacije rimske Liburnije koje
se prikazuje u tabeli prilozenoj sazetku na hrvatskom jeziku.
Na kraju autor analizira polozaj peregrina na veleposjedima rimskih
bogatasa i utvrdjuje da su oni prilicno lako dolazili do rimskog gradjanskog
prava tako sto su stupali u odnos tzv. in mancipio alicuius
esse i iz njega bili oslobadjani.

Hrčak ID: 243195

URI
https://hrcak.srce.hr/243195

[talijanski]

Posjeta: 98 *