Stručni rad

Pregled uzroka uginuća domaćih životinja u perianestezijskom razdoblju

Andrea Gudan Kurilj ; Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Ana Maria Bašić ; Anicura Kleintierzentrum Neu-Ulm, Leipheimer Str. 9, Neu-Ulm, Njemačka
Ivana Mihoković Buhin ; Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Lidija Medven Zagradišnik ; Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Doroteja Huber ; Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Ivan Conrado Šoštarić-Zuckermann ; Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Marko Hohšteter ; Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Branka Artuković ; Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Željko Grabarević ; Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Ozren Smolec ; Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Sažetak

Naglo uginuće životinje u perianestezijskom razdoblju stres je ne samo za vlasnike nego i za doktore veterinarske medicine. Životinje koje uginu tijekom sedacije, anestezije ili unutar 24 sata od buđenja iz anestezije čine relativno mali, ali važan broj slučajeva koji se gotovo redovito upućuju na obdukciju u dijagnostičke laboratorije. No istraživanja koja prikazuju uzroke uginuća navedenih životinja malobrojna su. Ovaj rad donosi retrospektivnu analizu obdukcijskih nalaza životinja koje su dostavljene na obdukciju u Zavod za veterinarsku patologiju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 2009. do 2019. godine, a uginule su u perianestezijskom razdoblju. U tom je razdoblju na obdukciju dostavljeno 2376 životinja, od čega je 37 životinja (1,6 %) dostavljeno s anamnezom uginuća u perianestezijskom razdoblju. Najveći broj životinja činili su psi (26/37, 70 %) i mačke (7/37, 19 %). Kod svih 37 životinja anamnestički podaci su, osim podataka o vlasniku i životinji, uključivali i podatke o razlogu zbog kojeg je životinja sedirana ili anestezirana i podatke o vremenu uginuća (tijekom sedacije ili anestezije, prilikom uvođenja u anesteziju ili unutar 24 sata od buđenja iz anestezije). Najviše životinja (19/37, 51 %) uginulo je u roku od 24 sata od buđenja iz anestezije. Patološke promjene koje su bile dostatne kao razlog uginuća životinja u perianestezijskom razdoblju utvrđene su kod 15/37 (40 %) životinja, a promjene su najviše zahvaćale srce i respiratorni sustav. Kod 4/37 životinja (11 %) utvrđene su komplikacije u vezi s kirurškim zahvatom, a kod 6/37 životinja (16 %) utvrđena je diseminirana intravaskularna koagulopatija (DIK). U preostalih 12/37 životinja (32 %) kao uzrok smrti naveden je kardiorespiratorni arest, najvjerojatnije kao posljedica anestezije te kod tih životinja nisu utvrđene druge patološke promjene koje su mogle utjecati na uginuće u peranestetičkom razdoblju. Glavni cilj obdukcije životinja koje uginu u perianestezijskom razdoblju jest isključivanje određenih patoloških stanja i ijatrogenih komplikacija koje mogu biti uzrokom uginuća, a u definiranju uzroka uginuća iznimno je važna i iscrpna klinička anamneza te dijalog kliničara i patologa.

Ključne riječi

perianestezijsko razdoblje; obdukcija; uzroci uginuća; pas; mačka; papiga; tvor; lane

Hrčak ID:

245239

URI

https://hrcak.srce.hr/245239

Datum izdavanja:

5.10.2020.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.801 *