Skoči na glavni sadržaj

Pregledni rad

Klanje životinja, osnivanje klaonica i nadzor nad mesom kroz povijest do 19. stoljeća

Petar Džaja ; Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Krešimir Severin ; Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Magdalena Palić ; Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Jozo Grbavac ; Agronomski i Prehrambeno-biotehnološki fakultet Sveučilišta u Mostaru,
Nevio Zdolec ; Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu


Puni tekst: hrvatski pdf 494 Kb

preuzimanja: 756

citiraj


Sažetak

Prve podatke o klanju životinja, mjestu klanja i pregledu mesa nalazimo u starih Egipćana, Židova, Feničana, Grka, Rimljana i drugih naroda, koji su tada bili usko povezani s njihovim običajima i vjerskim uvjerenjima. U starom je Babilonu mesarski obrt bio ozakonjen te je bila propisana prodajna cijena mesa. Klanje životinja obavljalo se u hramovima, trgovima, forumima i u specijalnim prostorijama. U starom su Egiptu i Rimu klanje obavljali svećenici, koje će kasnije zamijeniti trgovci. Pregled mesa u starom Egiptu i Židovskoj državi obavljali su svećenici, u Grčkoj specijalni činovnici, u početku Rimskog Carstva administrativni činovnici, a poslije inspector lanionius, tj. nadzornik mesarstva. Karlo Veliki (800. – 814.) donio je propise o mesarskom obrtu, a francuski kralj Henrik III (1551. – 1589.) 1577. dozvolio je mesarima da sami iz svoje sredine biraju pregledače mesa. U pojedinim njemačkim gradovima već od 1582. nailazimo na naredbe po kojima životinje prije klanja pregledava tročlana komisija i nakon pregleda mesa određuje je li meso za prodaju ili nije. Od. 1660. u Njemačkoj je uvedena klaonička kontrolna knjiga. Prva klaonica podignuta je 977. u La Girondeu u Francuskoj, zatim 1189. u Hamburgu, a od 13. st. u Njemačkoj nalazimo korporativne klaonice kuttelhäuser u kojima se pregledavaju životinje i meso. U Oxfordu je 1338. podignuta klaonica u Engleskoj u kojoj postoji mesarski ceh od 1080. godine. Mletačke su vlasti u 18. st. zabranile konzumaciju mesa bolesnih životinja pod prijetnjom smrtne kazne. Feničani nisu jeli svinjsko i goveđe meso, ali su jako cijenili pseće meso. Egipćani nisu jeli ni kravlje ni svinjsko meso, a konzumacija psećeg mesa, kao i u Kartagi, bila je strogo zabranjena. Za Egipćane je krava bila sveta životinja, dok su svinju smatrali najnečistijom životinjom. To će poslije prihvatiti i Židovi te mnogi narodi islamske vjeroispovijesti. Perzijanci, Grci, Rimljani, Gali i Franci jeli su meso kopitara. Stari Egipćani i Židovi smatrali su konjsko meso nečistim, no poslije je Muhamed svojim pristašama preporučivao konjsko meso, uz zabranu konzumiranja magarećeg mesa. Grci i Rimljani razlikovali su se od ostalih naroda jer su jeli svinjetinu. Nomadski narodi Tatari, Kirgizi te Kinezi i Kalmike jeli su konjsko meso. Prve podatke o pregledu stoke i mesa za klanje, koji su bili u uskoj vezi s vjerskim uvjerenjima i običajima, nalazimo kod starih civilizacija u Egiptu, Izraelu i u Feničana.

Ključne riječi

klaonica; meso; nadzor nad mesom; mesarski ceh; povijest

Hrčak ID:

245244

URI

https://hrcak.srce.hr/245244

Datum izdavanja:

5.10.2020.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.737 *