hrcak mascot   Srce   HID

Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.31953/sz.47.1.6

RELIGIJSKI MOTIVI U ROMANU POSLJEDNJI STIPANČIĆI VJENCESLAVA NOVAKA

Jasna Šego ; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Puni tekst: hrvatski, pdf (735 KB) str. 97-124 preuzimanja: 132* citiraj
APA 6th Edition
Šego, J. (2020). RELIGIJSKI MOTIVI U ROMANU POSLJEDNJI STIPANČIĆI VJENCESLAVA NOVAKA. Senjski zbornik, 47 (1), 97-124. https://doi.org/10.31953/sz.47.1.6
MLA 8th Edition
Šego, Jasna. "RELIGIJSKI MOTIVI U ROMANU POSLJEDNJI STIPANČIĆI VJENCESLAVA NOVAKA." Senjski zbornik, vol. 47, br. 1, 2020, str. 97-124. https://doi.org/10.31953/sz.47.1.6. Citirano 28.02.2021.
Chicago 17th Edition
Šego, Jasna. "RELIGIJSKI MOTIVI U ROMANU POSLJEDNJI STIPANČIĆI VJENCESLAVA NOVAKA." Senjski zbornik 47, br. 1 (2020): 97-124. https://doi.org/10.31953/sz.47.1.6
Harvard
Šego, J. (2020). 'RELIGIJSKI MOTIVI U ROMANU POSLJEDNJI STIPANČIĆI VJENCESLAVA NOVAKA', Senjski zbornik, 47(1), str. 97-124. https://doi.org/10.31953/sz.47.1.6
Vancouver
Šego J. RELIGIJSKI MOTIVI U ROMANU POSLJEDNJI STIPANČIĆI VJENCESLAVA NOVAKA. Senjski zbornik [Internet]. 2020 [pristupljeno 28.02.2021.];47(1):97-124. https://doi.org/10.31953/sz.47.1.6
IEEE
J. Šego, "RELIGIJSKI MOTIVI U ROMANU POSLJEDNJI STIPANČIĆI VJENCESLAVA NOVAKA", Senjski zbornik, vol.47, br. 1, str. 97-124, 2020. [Online]. https://doi.org/10.31953/sz.47.1.6

Sažetak
U radu se u šest poglavlja problematizira tema religijskih motiva u romanu Vjenceslava Novaka Posljednji Stipančići. U prvome se poglavlju iščitava simbolika nabožnih predmeta u Stipančićevoj kući. Tumači se značenje križa te se spominju slike svetaca koje vise na zidovima spomenute kuće. Opisuje se poznata slika "Majke Milosti"(čiji se original danas čuva u trsatskome svetištu). U Stipančićevoj su kući na vidnim mjestima predmeti koji pripadaju kršćanskomu kulturnom i civilizacijskom kompleksu i koji zrcale kršćansku simboliku (bol, trpljenje, kušnje, ali i vjeru i nadu u bolji svijet), koji čuvaju legende i prošlost, tradiciju i sjećanja. U drugome se poglavlju ovoga rada problematizira pitanje vjere i molitve u Novakovu romanu. Iako često u skrušenoj molitvi (popraćenoj postom), u poniznu i pokornu obraćanju Bogu, u svakodnevnoj praksi i majka Valpurga i kći Lucija pokazuju da su slaba i grješna bića: majka poticanjem Martina Tintora na pisanje pisama Luciji u Alfredovo ime krši osmu Božju zapovijed (koja zabranjuje laž), a kći upuštanjem u izvanbračnu spolnu ljubav s Alfredom krši šestu ("Ne sagriješi bludno!") te, pobačajem, petu Božju zapovijed ("Ne ubij!"). U trećem se poglavlju analizira, s katoličkoga motrišta, problematika pobačaja u romanu. Pobacivši plod abortivnim sredstvom koje joj je poslao Alfred, Lucija je prekršila petu Božju zapovijed "Ne ubij!". Iako Lucijin slučaj budi razumijevanje i suosjećanje, iakonse Alfreda smatra glavnim moralnim krivcem i poticateljem Lucijina pobačaja, činjenica je (s gledišta katoličke moralne teologije) da je Lucija ubila svoje dijete. Prema nauku Katoličke crkve čovjek je stvoren na Božju sliku i priliku. Čovjekov je život svetinja, a Bog je jedini gospodar ljudskoga života. U četvrtome poglavlju raspravlja se o uzništvu, patnji, obiteljskim sukobima i kajanju. Valpurga i Lucija žive siromašno, osamljeno, poput uznica i patnica. Za razliku od majke koja se miri s teškim životom i koja pokorno prihvaća svoju sudbinu, Lucija iskazuje nezadovoljstvo, gorčinu, razočaranje, duboku tugu, gubitak povjerenja u Boga i u ljude. Patnja guši Lucijinu volju, snagu i nadu. Umjesto da uživa u svojoj mladosti i zdravlju, Lucija se suočava s bolešću. Umjesto ljepote prijateljevanja i druženja, osuđena je na samoću. Zamjera ocu što ju je zatvorio u kuću, što je bratu omogućio sve, a njoj pak uskratio sve. Često se protivi ocu, prema njemu je neljubazna i drska, ali kaje se zbog svojih postupaka (osobito kad otac oboli i onemoća). Zamjera majci što joj daje lažne nade za ozdravljenje i što stvara spletku s lažnim pismima. Kaje se zatim zbog podizanja tona na majku i zbog svoje srditosti.Ante se kaje zbog nepravde učinjene Luciji. Prema kršćanskome shvaćanju svaki je grijeh udaljavanje od Boga. Kajanjem čovjek pokazuje da žali zbog učinjenog te se iskupljuje za svoje postupke. U petome poglavlju govori se o milostinji (koja seu kršćanstvu drži činom milosrđa, činom suosjećanja s braćom u potrebi i činom dobrovoljnog davanja, činom ljubavi i nutarnje radosti, a ne posljedicom želje da se čovjek oslobodi dosade i tereta): u tom se kontekstu istražuje religijski pogled na milostinju te se zamjećuje običaj davanja milostinje u senjskoj sredini tridesetih godina 19. stoljeća. Zaključuje se da je sačuvan osjećaj za bližnjega u potrebi. Postoji samilost prema propadajućemu plemstvu i siromasima, ima onih koji daruju javno, ali i onih koji daruju u skrovitosti. Milosrdna kršćanska ruka ne dopušta da bližnji umre od gladi te mu nastoji pomoći (barem do određene mjere) sačuvati ljudsko dostojanstvo.
U šestome poglavlju navode se primjeri retoričkih figura u kojima se spominju vjerski pojmovi i izrazi. Razvidno je da su vjerske asocijacije, pojmovi i frazeprisutni u svakodnevnoj komunikaciji – u izrazima čuđenja, poslovicama, retoričkim pitanjima, usporedbama, metaforama, eufemizmima, hiperbolama itd. U Zaključku se sintetiziraju temeljne spoznaje o odabranoj temi te se naznačuje mogućnost daljnjega istraživanja.U radu se ostvaruje interdisciplinarni odnos književnosti, religije i teologije.

Ključne riječi
religijski motivi; patnja; kušnja; molitva; pobačaj

Hrčak ID: 245897

URI
https://hrcak.srce.hr/245897

[engleski]

Posjeta: 201 *