Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.31953/sz.47.1.10
TITO DORČIĆ KAO PRETHODNIK IRONIJSKOGA MODUSA
Dean Slavić
orcid.org/0000-0002-5168-1956
; Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Sažetak
Prema Northropu Fryeu, književnost XX. stoljeća obilježuju likovi koji imaju manje inteligencije i time slabiju moć te suženiji opseg djelovanja od prosječnoga čovjeka. Tipični su protagonisti Kafkinih i Beckettovih djela kojima manjkaju osnovne informacije o vlastitu položaju – stoga svjedočimo prizorima zarobljenosti i nemoći.
Ovakvim likovima prethodi i dobrim dijelom pripada Novakov Tito Dorčić iz istoimenoga romana, koji je zarobljen svojim predispozicijama i sredinom te je nesretan u "boljem životu" koji mu obrazovanjem nameću roditelji. Potpun neuspjeh pokazuje u braku i u karijeri. Interpretatori nalaze uzroke u darvinističkim teorijama pripovjedača i samoga autora Novaka te psihoanalitičkim tumačenjima zbilje koje ističe novija kritika; obje teorije nesvjesno svjedoče o smanjenoj moći protagonista. Završni prizor u kojem je Tito Dorčić mrtav ukliješten između stijena i napola u moru sinegdoha je njegove ukupne životne situacije. Ustroj žrtvenoga jarca (scapegoat mechanism), kako ga tumači René Girard, također dobro tumači događaje u životu Tita Dorčića: društvena kriza tek naizgled nije jače naglašena, no Tito je prikazan kao osoba koja zauzima položaj što mu ne pripada zbog smanjene inteligencije, nemorala i nekulture; griješi na poslu, a za smrt nevinoga čovjeka on najviše strada; već je prije toga bio obilježen krivnjom za raspad svojega braka. Konačno gubi posao, zapada u ludilo, čime se i sâm kažnjava i napokon umire. Tekst ili pripovjedač ubijaju ga, što je samo posljednji korak u dugu postupku ocrnjivanja glavnoga lika.
Ključne riječi
Tito Dorčić; ironijski modus; ustroj žrtvenoga jarca
Hrčak ID:
245914
URI
Datum izdavanja:
1.12.2020.
Posjeta: 943 *