Prethodno priopćenje
https://doi.org/10.32728/tab.17.2020.9
Folengova makaronština et alii. Europske reminiscencije na umijeće miješanja jezika
Julia Krauze
Sažetak
Makaronski se jezik tradicionalno definira kao vrsta jezičnog eksperimenta, kao proizvod kombinacije latinskoga i vernakularnoga jezika kojim su se služili neki talijanski pisci 16. stoljeća u sastavcima mahom komičkoga karaktera. Budući da se radi o vrsti ekspresivnoga jezika, karakterizira ga upotreba latiniziranih sjevernotalijanskih dijalekata zahvaljujući istaknutoj jezičnoj snazi koja se osobito postiže kroz zajedljivu karikaturu prikazanih likova. Brojni su razlozi uspona makaronskoga jezika, uključujući i neprijateljski stav akademskih krugova prema svečanom klasičnom stilu i sklonost k jezičnom eksperimentiranju usmjerenom na društvenu satiru. U Italiji i drugim europskim zemljama dobio je određeniju i rasprostranjeniju formu tek krajem 15. stoljeća doživjevši vrhunac u Teofilu Folengu, što je, u stoljećima koja su usljedila, iznjedrilo brojne ogranke u Francuskoj, Španjolskoj, Njemačkoj i Poljskoj. U radu se više prostora daje usporedbi Folengova djela i poljskih autora.
Ključne riječi
makaronština, Folengo, satire, miješanje jezika, mimeza
Hrčak ID:
246132
URI
Datum izdavanja:
1.10.2020.
Posjeta: 1.201 *