Izvorni znanstveni članak
Tvorba riječi u tekstovima Sicilijanske pjesničke škole: derivacija sufiksima
Smiljka Malinar
; Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Dajemo prikaz derivacije s pomoću sufiksa na korpusu tzv. Sicilijanske
škole. Riječ je o prvoj sustavnoj pjesničkoj produkciji na domaćem jeziku, kojom
započinje talijanska pjesnička tradicija. Nastala dijelom i kao politički nacrt cara
Fridricha II Hohenstaufenovca, poetički i formalno naslanja se na provansalsko
pjesništvo. Promatran sa sinkronijskog stajališta, primjenom generativne metode,
korpus očituje neke pankronijske odlike talijanskog jezika (npr. slaba produktivnost
glagolske derivacije) i istodobno obilježja karakteristična za trenutak u
kojem je nastao: veliku produktivnost sufiksa (-anza, -mento, -oso), vezanih uz
rimotvornu praksu preuzetu od Provansalaca i priličan broj slabo produktivnih
formanata, motiviranih istim formalnim razlozima. Suženo tematsko područje
i leksička monolitnost razlog su značajne rekurzivnosti razmjerno ograničenog broja leksema, te se u korpusu uz brojne derivate pojavljuju i njihove moguće baze.
Korpus djeluje kao samostalna i samodostatna naprava, idealna za primjenu
sinkronijske istraživačke perspektive. Ali izjednačavanje po funkciji u tekstu
- konstruktivnoj, formalnoj funkciji - tvorenica s riječima koje sa sinkronijskog
stajališta nisu tvorenice, nego su s njima podudarne dočetnim segmentom, prilagodba
ad hoc provansalskih oblika formalnom okruženju, i izravni prijelazi (na
pr. izvedenice miraturi = ‘zrcalo’ i pripadnog konteksta), upućuju na poroznost
granica unutar ydioma tripharium (Danteov izraz za talijanski, francuski i provansalski)
i stalnu prisutnost književnih i jezičnih uzora.
Ključne riječi
derivacija sufiksima; sicilijanska škola; sikulotoskanci; provansalski; generativizam; sinkronija
Hrčak ID:
23109
URI
Datum izdavanja:
17.4.2008.
Posjeta: 2.454 *