APA 6th Edition Cvijanović, H. (2003). Rawlsova liberalna utopija. Politička misao, 40 (1), 62-71. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/23296
MLA 8th Edition Cvijanović, Hrvoje. "Rawlsova liberalna utopija." Politička misao, vol. 40, br. 1, 2003, str. 62-71. https://hrcak.srce.hr/23296. Citirano 07.12.2019.
Chicago 17th Edition Cvijanović, Hrvoje. "Rawlsova liberalna utopija." Politička misao 40, br. 1 (2003): 62-71. https://hrcak.srce.hr/23296
Harvard Cvijanović, H. (2003). 'Rawlsova liberalna utopija', Politička misao, 40(1), str. 62-71. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/23296 (Datum pristupa: 07.12.2019.)
Vancouver Cvijanović H. Rawlsova liberalna utopija. Politička misao [Internet]. 2003 [pristupljeno 07.12.2019.];40(1):62-71. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/23296
IEEE H. Cvijanović, "Rawlsova liberalna utopija", Politička misao, vol.40, br. 1, str. 62-71, 2003. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/23296. [Citirano: 07.12.2019.]
Sažetak Autor problematizira nacrt Rawlsovoga liberalnog projekta kroz njegovu ideju pravednosti kao primarne vrline društvenih institucija. Rawls smatra da ispravno mora imati primat nad dobrom čime revitalizira deontološku etiku. Deontološki liberalizam Rawlsa počiva na uvjerenju da je pluralno društvo moguće ako slijedimo načelo prvenstva ispravnoga i time različitim koncepcijama dobra postavimo granice. Sandel u svojoj kritici ističe pro i contra argumente deontološke etike, no zaključuje da je nemoguće spasiti Rawlsov deontološki liberalizam jer ga se ne može dosljedno izvesti. Kritika Johna Graya upućena Rawlsu ide u tri smjera: prvo, Gray smatra da je Rawlsova koncepija osobe istrgnuta iz svog kulturno-povijesnoga konteksta i time ostatak zablude prosvjetiteljskog projekta; drugo, Gray smatra da je Rawls nasjeo iluziji primata prava nad dobrom, jer bi pravo bez sadržaja koje mu daje neka koncepcija dobrog bilo isprazno; i treće, Gray nadovezuje kako kod Rawlsa dolazi do nadomještanja područja političkoga pravom čime njegov politički liberalizam postaje bitno anti-politički. Autor zaključuje kako nije nužno da ideja pravednosti mora zauzimati povlašteno mjesto krajnje valorizacije određena društva, te u tom smislu ona ne može imati imperativni i obvezujući karakter.