Izvorni znanstveni članak
TRUBE NA PRELAZU KOD PARKUŠE: KOGNITIVNO METAFORIZIRANJE SINOVLJEVSKE LJUBAVI U PJESMI "MOJA MAJKA" GORANA SAMARDŽIĆA
Vedad Spahić
; Univerzitet u Tuzli, Filozofski fakultet, Tuzla, BiH
Indira Šabić
orcid.org/0000-0003-0489-3099
; Univerzitet u Tuzli, Filozofski fakultet, Tuzla, BiH
Sažetak
Autori u radu prilaze pjesmi “Moja majka” Gorana Samardžića iz perspektive kognitivnog metaforiziranja, u nastojanju da ukažu na individualno i kolektivno iskustvo koje je rezultat interakcijā čovjeka sa izvanjezičnim svijetom. Dekodirajući kognitivne procese, utvrđuju metaforička preslikavanja i stapanja te metonimijska proširenja polazeći od temeljnih koncepata koji predstavljaju otjelovljeno kulturalno i osobno iskustvo lirskog subjekta. Tijelo i osjetila angažirani su u ostvarivanju metaforičkoga jezika kojim se poetizira sinovljevska ljubav. Pjesma je, pored temeljnog kognitivnog koncepta majka je izvor, nadograđena metaforama koje se konceptualiziraju u procesu percipiranja i projiciranja lirskoga subjekta u kategorijama prostora i vremena kroz interakciju sa svime što ispunjava prostor/vrijeme kao obiteljski i egzistencijalni inventar. Samardžićeve raskošne metaforičke i metonimijske ekstenzije u ovoj su pjesmi utemeljene na konceptima: život je okomica (dobro je gore i loše/smrt je dolje), tijelo je spremnik/stroj, buka je bijes, smrt je kradljivac, sin je possessor, dio za cjelinu, cjelina za dio. Odajući pijetet majki kao začetnici i izvoru, Samardžić je dao snažan obol inače bogatom bosanskohercegovačkom korpusu književnih djela koja njeguju kult majke, poetski ovjerivši kulturalna iskustava i predodžbene obiteljske sheme.
Ključne riječi
kognitivni procesi; konceptualna metonimija; majka; sinovljevska ljubav; teorija konceptualne metafore
Hrčak ID:
254105
URI
Datum izdavanja:
1.3.2021.
Posjeta: 580 *