Skoči na glavni sadržaj

Sažetak sa skupa

Lokalni nazolabijalni režanj za rekonstrukciju defekata u usnoj šupljini - trebamo li ga u eri mikrovaskularne kirurgije ?

Sandra Doko ; Odjel za kirurgiju glave i vrata, Zavod za kiruršku onkologiju, Klinika za tumore, Klinički bolnički centar "Sestre milosrdnice", Ilica 197, 10 000 Zagreb
Boris Stubljar ; Odjel za kirurgiju glave i vrata, Zavod za kiruršku onkologiju, Klinika za tumore, Klinički bolnički centar "Sestre milosrdnice", Ilica 197, 10 000 Zagreb


Puni tekst: hrvatski pdf 224 Kb

str. 26-26

preuzimanja: 135

citiraj


Sažetak

Cilj ovoga prikaza je ukazati na mogućnost korištenja lokalnog nazolabijalnog režnja za rekonstrukciju defekata dna usne šupljine i utvrditi kriterije za izbor bolesnika za ovakav tip rekonstrukcije.
Defekt dna usta predstavlja rekonstruktivni izazov u smislu očuvanja mobilnosti jezika i zadržavanja zadovoljavajuće funkcije žvakanja i govora nakon opsežne onkološke resekcije. Danas se slobodni mikrovaskularni režnjevi, prvenstveno podlaktični režanj, smatraju metodom izbora za rekonstrukciju defekata o ovoj regiji. Unatoč tome, kod dijela bolesnika, prvenstveno onih starije životne dobi i s multiplim komorbiditetima, očekujemo visok perioperativni rizik i povećanu stopu komplikacija nakon mikrokirurškog zahvata. Lokalni nazolabijalni režanj stoljećima se koristi za rekonstrukciju kožnih defekata u području nosnog krila i srednjeg lica. Prvi opis upotrebe nazolabijalnog režnja za defekt usne šupljine dao je Tiersch 1868. godine, a Esser je 1917. godine opisao rekonstrukciju fistule nepca nazolabijalnim režnjem u dva akta. Od tada se nazolabijalni režanj pokazao kao jednostavna i pouzdana metoda rekonstrukcije defekata dna usta, bukalne sluznice i jezika, uz nisku stopu komplikacija, te dobar funkcionalni i estetski rezultat. U ovom radu prikazujemo dva bolesnika koji su kirurški liječeni zbog karcinoma dna usta. Zbog lošijeg općeg stanja bolesnika visoke životne dobi i komorbiditeta, odlučili smo se za rekonstrukciju lokalnim nazolabijalnim režnjem. Operativni zahvat u oba slučaja prošao je bez komplikacija. Bolesnici su zadovoljavajuće govorno i gluticijski rehabilirani, te bez znakova recidiva bolesti osam i dvanaest mjeseci postoperativno. Možemo zaključiti da kod dijela selekcioniranih bolesnika, lokalni nazolabijalni režanj i danas zadržava važno mjesto u rekonstrukciji defekata nakon onkološke resekcije u usnoj šupljini.

Ključne riječi

lokalni režanj; nazolabijalni režanj; tumor; dno usne šupljine; rekonstrukcija

Hrčak ID:

256747

URI

https://hrcak.srce.hr/256747

Datum izdavanja:

8.4.2021.

Posjeta: 688 *