Izvorni znanstveni članak

Matematički model izvedbe i sposobnosti u sprintu

Martin Lames ; Department of Sports, University of Mainz, Federal Republic of Germany

Sažetak

Klasična metoda koja mjeri vrijeme i prosječnu brzinu u određenim intervalima (najčešće 10 m) ima znatne nedostatke kaad se radi o opisivanju sprinta:
- ona daje nekontinuiranu stepenastu funkciju brzine sprinta koja ne dozvoljava detaljno proučavanju, tj. maksimalna brzina može se locirati samo u nekom intervalu, ali ne i u određenoj točki.
- vrlo je osjetljiva na pogreške, jer ne dobiju se samlo razlike u mjerenju već, zbog lanca intervala, slučajna greška za jedan interval postaje sistematska greška za sljedeći interval.
Predložen je model brzine sprinta pomoću kontinuirane funkcije sa parametrima koji imaju ne-linearnu regresiju. Koristeći sistematski postupak modeliranja kombinirana su dva rastuća problema; ubrzanje i zamor.
Prednosti ove metode su:
- kontinuirane funkcije lako se analiziraju. Pomoću diferencijacije/integracije dobije se potpuno kinematička slika ponašanja u sprintu.
- osjetljivost na pogreške je smanjena
- dobiveni parametri omogućuju interpretaciju da osnovne sposobnosti odgovaraju složenoj sposobnosti kod sprinta. Na ovaj način indikatori osnovnih sposobnosti mjere se u toku natjecanja, a ne u okolnostima testa što daje jedan značajan teoretski aspekt.
Analiza finala u Rimu 1987 pokazuje dobre strane ove metode, a to su detaljni podaci o strukturi kompleksne sposobnosti za sprint.

Ključne riječi

Hrčak ID:

256974

URI

https://hrcak.srce.hr/256974

Datum izdavanja:

1.5.1989.

Podaci na drugim jezicima: ruski engleski

Posjeta: 535 *