Izvorni znanstveni članak
Sjaj i bijeda "kladističkog" modela (s posebnim osvrtom na sudbinu "rodoslovnog stabla" u romanistici)
Žarko Muljačić
Sažetak
Autor objašnjava razloge zbog kojih se model rodoslovnog stabla (njem. Stammbaum) koji
neki, uglavnom anglosaski, autori zovu ne samo family tree nego i cladistic model (po novoskovanom
grecizmu od »grana«) pokazao umjereno korisnim samo u retrovertnoj
perspektivi (tj. za rekonstrukciju nedokumentiranih "prajezika", npr. praindoeuropskog i sl.)
a nepodobnim, nekorisnim, dapače i štetnim u obratnoj, futurovertnoj perspektivi, tj. u prikazivanju
odnosa između jednog uglavnom vrlo dobro poznatog "prajezika" (tj. latinskoga) i
njegovih "jezika-sinova", "jezika-unuka" itd. Razlog leži u njegovoj biti: kod "grananja" se uzima
u obzir samo jedan tip odnosa (tj. vertikalni, hijerarhijski odnosi), dok se brojni bočni
(lateralni) i poprječni (transverzalni) odnosi između jezika koji "vise" o ograncima različitih
grana istog "stabla" njime ne mogu vizualno prikazati (što ne znači da takvi odnosi nisu
važni). Na žalost se u glavama mnogih lingvista koji su se suviše ropski služili tim modelom,
stvorilo uvjerenje da je on realističan pa su stoga neki od njih u stvari falsificirali
stvarne odnose romanskih jezika kako bi ih nasilno uklopili u model, umjesto da traže drugi
model koji bi stvarnosti bolje odgovarao. A tako nešto nije nikad bilo znak mudrosti niti
može biti.
Slavno doba tog modela koincidiralo je s historicizmom koji je u najvećem dijelu 19. st. dominirao
u gotovo svim znanostima. Njegove su teškoće postale očite već u doba prevlasti
difuzionističkog pravca (teorija valova; geolingvistika), tj. od oko 1870. do oko 1920., i nisu
mogle biti uklonjene ni uz pomoć nekih kompromisa u prvim desetljećima strukturalizma
(prema shvaćanju W. von Wartburga (1936., 1950., 1967.) koji nije bio strukturalist, bilo je
slučajeva, doduše rijetkih, da su se dva romanska jezika spojila u jedan, što je zapravo bilo
ravno nijekanju osnovnog učenja modela "stabla"). Iz sadašnje njegove egzistencijalne krize
(Penny, 1996., 838) modelu nema spasa. On je još nekako uspio uz vremensku komponentu
integrirati i prostornu, ali nije u stanju integrirati i društvenu, tj. voditi računa o prestižnim
izgrađenim "srednjim" i "višim" jezicima u svjetlu autorova relativističkog pristupa (usp. Muljač
ić, 1996b, 1997, 1998a, 1998b, 1999; v. i Muljačić-Haarmann, 1996; ta djela nisu mogla
biti dostupna najsnažnijem romanističkom osporavatelju modela, Ralphu Pennyju, 1996., ali
pročitano 1993.).
Rad se dijeli u četiri poglavlja: 1. A. Schleicher ili prva značajna afirmacija jedne metafore
iz biljnog svijeta u lingvistici; 2. Teorija valova (Wellentheorie), 3. "Rodoslovno stablo" i neke
analogne metafore u razdoblju 1920.-1980. (od ranog strukturalizma do zrele sociolingvistike);
4. Od 1980. do danas.
Ključne riječi
Hrčak ID:
23746
URI
Datum izdavanja:
28.5.1997.
Posjeta: 905 *