Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

Abraham - prijatelj Božji, čovjek vjere i djela prema Jakovljevoj poslanici

Mato Zovkić ; Vrhbosanska katolička teologija, Sarajevo, Bosna i Hercegovina


Puni tekst: hrvatski pdf 271 Kb

str. 755-779

preuzimanja: 2.305

citiraj


Sažetak

Današnji egzegeti drže da su povijesni naslovnici Jakovljeve poslanice bili obraćenici grčke kulture koji su prije toga slušali propovijedi u sinagogama za Židove dijaspore. Zato su kao »podtekst« imali na umu Abrahamove kušnje kako su izložene u kanonskim spisima Staroga zavjeta te osobito u nekanonskoj Knjizi Jubileja, kod Pilona Aleksandrijskog i u drugim spisima judaizma. Ti spisi među Abrahamova vjernička djela posebice ubrajaju selidbu u novu zemlju radi prakticiranja monoteizma, ugošćivanje stranaca, kontrolu vlastitog jezika, pomaganje siromasima, »vezanje Izaka«, strpljivo podnošenje Sarine smrti. Povijesni čitatelji mogli su doživljavati aluzije na Abrahamove kušnje u Jak 1,1.2-8.19; 2,8.13.19-24; 3,13; 4,4-5; 5,1-6. Kad Jak 2,23 kaže da je Abraham zbog svojih djela nazvan prijateljem Božjim, misli na kanonske knjige Staroga zavjeta i spise judaizma prema kojima je Abraham Božji miljenik zato što se odazvao Božjem pozivu i u svim kušnjama ostao vjeran. U tom kontekstu »tko hoće da bude prijatelj svijeta, promeće se u neprijatelja Božjega« (Jak 4,4) Poimanje svijeta tu nije dualističko nego etičko: vjernik koji se u ponašanju drži svjetovnih mjerila a ne računa ozbiljno s Bogom, pretvara se u neprijatelja Božjega. Zbog učenja o međusobnom dopunjavanju vjere i djela Jakovljeva je poslanica važna za dijalog Židova i kršćana danas te za unutar kršćanski dijalog evangelika i katolika. Kako je i u islamu (Kur'an 4,125) Abraham kao razbijač idola i putnik vjere nazvan prijateljem Božjim, on može biti impuls za dijalog kršćana i muslimana kojima je stalo da kao vjernici doprinose izgradnji humanijeg svijeta. Jak 2,15 ističe da »brat ili sestra« koji su goli i gladni nemaju nikakve koristi ako dolaze na liturgiju zajednice te bivaju otpušteni s »Idite u miru«, a u 2,25 za uzor vjere i djela stavlja Rahabu koja je, povjerovavši u Boga jedinoga, zaštitila Jošuine uhode čak na štetu svoje domovine. U ovim detaljima žene kršćanke nalaze nadahnuće za ulogu žena u Crkvi i svijetu.

Ključne riječi

Abraham; prijatelj Božji; čovjek vjere; Jakovljeva poslanica

Hrčak ID:

23834

URI

https://hrcak.srce.hr/23834

Datum izdavanja:

18.1.2007.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 3.296 *