Stručni rad
Odnos primata i sinodalnosti u svjetlu ekleziologije Drugoga Vatikanskog koncila. Fundamentalno-teološki okvir i poticaji iz pontifikata pape Franje
Edvard Punda
orcid.org/0000-0003-1492-0660
; Katolički bogoslovni fakultet, Sveučilište u Splitu, Split, Hrvatska
Sažetak
Novozavjetni tekstovi svjedoče važnost koju imaju Dvanaestorica (apostolski kolegij ili zbor apostola) u djelu koje je započeo Isus Krist, a oni nastavili po njegovu nalogu (usp.: Mt 28,19-20). Jednako tako, neosporno je prvenstvo Petra u apostolskom kolegiju. On je prvi, protos. Njegova uloga unutar Dvanaestorice i uloga apostolskog zbora na čelu s Petrom, od samih je početaka kršćanstva važna za život Crkve. Oni stoje u njezinu temelju, spadaju među najvažnije čimbenike njezina rasta. To će se značenje kroz povijest nastaviti u nasljednicima apostola, pri čemu će Petrov nasljednik, kao i na početku, imati posebnu ulogu. Vjernički dinamizam prvotne Crkve pokazuje da uz neospornu važnost apostola, posebno Petra, imaju također i „presbiteroi“, ali i da u rješavanju pitanja za život zajednice, uz njih sudjeluje i „Crkva“. Upravo se iz toga dinamizma, koji strukturalno pripada bîti Crkve, rađa pitanje o odnosu primata (stvarnosti božanskog utemeljenja) i sinodalnosti kao izričaju Crkve kao zajednice Božjeg narodu na putu. U ovome radu te dvije stvarnosti želimo promatrati prvenstveno iz perspektive ekleziologije Drugoga vatikanskog koncila, a kao poseban vid njezine aktualizacije predstavit ćemo doprinos Pape Franje.
Ključne riječi
ekleziologija Drugoga vatikanskog koncila; primat; sinodalnost; Papa Franjo; parezija.
Hrčak ID:
260685
URI
Datum izdavanja:
1.12.2016.
Posjeta: 479 *