Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.47960/2712-1844.2021.7.309
Mjesta susreta u esejima Dževada Karahasana. Topologija kao kozmogonija
Jela Sabljić Vujica
orcid.org/0009-0005-1401-9014
; Sveučilište u Mostaru, Filozofski fakultet
Sažetak
Iznimnost eseja Dževada Karahasana počiva, prije svega, na povezanosti dijelova i cjeline. Koherencija je njihovo osnovno načelo tvorbe. Od uvodnog eseja u zbirci O jeziku i strahu do uvodnog eseja u Knjizi vrtova proteže se uzorak koji povezuje raznovrsne elemente diskursa, istovremeno se utiskujući u cjelinu. U ovom će se radu analizirati upravo tvorbena načela Karahasanove esejistike. Pritom će se ispitati u kojoj se mjeri koherencija Karahasanovih eseja utiskuje u procesu konkretizacije raznovrsnih diskurzivnih elemenata, a u kojoj je mjeri već utisnuta u diskurs. Taj se pristup čini neophodnim s obzirom na činjenicu da se forma eseja mora iznova potvrđivati u svakom činu konkretizacije. Konfiguracija je njezino osnovno načelo tvorbe. Analizom uvodnih eseja iz navedenih zbirki pokušat će se razlučiti mjera odnosa između tvorbenih i izvedbenih načela Karahasanove esejistike. U radu će se koristiti različiti teorijski uvidi o eseju kao formi, te Derridini i Gadamerovi hermeneutički zahvati na konkretnim jedinicama teksta, kako bi se što preciznije odredila ova mjera odnosa.
Ključne riječi
esej; govor; jezik; koherencija; konfiguracija.
Hrčak ID:
262208
URI
Datum izdavanja:
1.10.2021.
Posjeta: 721 *