hrcak mascot   Srce   HID

Izlaganje sa skupa

Može li se država još opravdati?

Eugen Pusić ; profesor emeritus Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

Puni tekst: hrvatski, pdf (226 KB) str. 71-83 preuzimanja: 405* citiraj
APA 6th Edition
Pusić, E. (2002). Može li se država još opravdati?. Politička misao, 39 (2), 71-83. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/24229
MLA 8th Edition
Pusić, Eugen. "Može li se država još opravdati?." Politička misao, vol. 39, br. 2, 2002, str. 71-83. https://hrcak.srce.hr/24229. Citirano 06.12.2019.
Chicago 17th Edition
Pusić, Eugen. "Može li se država još opravdati?." Politička misao 39, br. 2 (2002): 71-83. https://hrcak.srce.hr/24229
Harvard
Pusić, E. (2002). 'Može li se država još opravdati?', Politička misao, 39(2), str. 71-83. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/24229 (Datum pristupa: 06.12.2019.)
Vancouver
Pusić E. Može li se država još opravdati?. Politička misao [Internet]. 2002 [pristupljeno 06.12.2019.];39(2):71-83. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/24229
IEEE
E. Pusić, "Može li se država još opravdati?", Politička misao, vol.39, br. 2, str. 71-83, 2002. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/24229. [Citirano: 06.12.2019.]

Sažetak
Autor propituje mogućnost nastanka strukture koja bi imala dovoljan regulativni kapacitet da ovlada procesom globalizacije. Prvo problematizira državu i njezine mogućnosti. Polazi od pretpostavke da je država društvena struktura koja interakcijsku komunikaciju treba stabilizirati na razmjerno velikome prostoru. Posljednjih dvjesto godina razvijene su države obilježene demokratskim konsenzusom čiji potencijali još nisu iscrpljeni i velikim porastom državnog aparata. Međutim, ovo stanje je dovedeno u pitanje silnim tehnologijskim napretkom krajem 20. stoljeća. Suverenost država na političkom i ekonomskom planu nije više održiva. Autor postavlja pitanje može li se pri uspostavi globalnog poretka ponoviti razvoj moderne države. Prvi bi korak bio uspostava svjetskog monopola sile. To nije nemoguće, ali se ovdje pojavljuje problem što on ne može biti stabilan. Drugi korak je društveni konsenzus koji bi obuhvatio cijeli svijet. Autor polazi od pretpostavke da svaki legitimacijski konsenzus sadržava elemente prijašnjeg konsenzusa. Ne izgleda mu vjerojatnim da je moguće globalno proširiti demokratski konsenzus, demokratsko suodlučivanje, slobodu, pravnu jednakost i minimum socijalnog blagostanja. Treći korak je uspostava globalnog upravnog sustava. Pokazuje se da on nastaje bez obzira na to što svjetski monopol sile nije stabiliziran i što ne postoji svjetski društveni konsenzus. Autor zaključuje da države danas postaju dijelovi planetarnih regulacijskih mehanizama i čvorišta svjetskih organizacijskih mreža.

Ključne riječi
država; globalizacija; demokratski konsenzus; društveni konsenzus; svjetski monopol sile

Hrčak ID: 24229

URI
https://hrcak.srce.hr/24229

[engleski]

Posjeta: 780 *