Stručni rad
Kategorije opće i partikularno u ekleziologiji II. Vatikanskog koncila i kanonističkom govoru
Bernarda Horvat
; Univerzitet u Sarajevu - Katolički bogoslovni fakultet, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Sažetak
Promatranje stvarnosti Crkve, promišljanje o njezinu otajstvu i njegovu utjelovljenju u živoj stvarnosti, nužno upućuje na konkretnost koja pretpostavlja i zahtijeva i kanonsko pravno uređenje kao neizostavnu dimenziju same naravi Crkve. Ovo
promišljanje uokviruje dvije međuovisne kategorije: opće i partikularno u dvije me-
đuovisne discipline: ekleziologiju i pravo. Kroz koncilske dokumente i njihov odraz u
kanonističkom govoru predstavlja se prožetost spomenutih kategorija, kao i posljedica
te činjenice za konkretan život Crkve u stvarnosti opće Crkve i partikularnih Crkava.
Teološke rasprave i doprinosi pretkoncilskog i postkoncilskog vremena nude
potrebna pojmovna razjašnjenja, kao i njihovu neizostavnu utemeljenost u otajstvu
spasenja kojemu je Crkva pozvana služiti po svojoj temeljnoj zadaći: biti „u Kristu
na neki način sakrament odnosno znak i sredstvo najprisnijega sjedinjenja s Bogom
i jedinstva cijeloga ljudskog roda“ (LG 1,1). Od osobite je važnosti plodna rasprava
između Waltera Kaspera i Josefa Ratzingera, koja je naglasila temeljne stavove o odnosu međusobnoga prožimanja opće Crkve i partikularnih crkava. Osim toga, rasprava
je pokazala da recepcija II. vatikanskog koncila nije završena jer govor o Crkvi kao
„communio“, odnos biskupa partikularnih Crkava i Glave biskupskoga zbora te pitanja
vezana uz euharistijsku ekleziologiju, usko su vezani uz pastoralno i praktično djelovanje Crkve, koje u svojoj konkretnosti ovisi i o ispravnom shvaćanju komplementarnosti
općega prava i partikularnoga prava, temeljenom na ispravnoj autonomiji koja treba
biti priznata partikularnoj Crkvi.
Ključne riječi
opća Crkva; partikularna Crkva; Drugi vatikanski koncil; ekleziologija; zajedništvo (communio); Zakonik kanonskog prava (1983.)
Hrčak ID:
265785
URI
Datum izdavanja:
15.12.2015.
Posjeta: 289 *