Izvorni znanstveni članak
“PUNINA VREMENA” (Gal 4,4) – ISKAZ PRISUTNOSTI ESHATONA U POVIJESTI (I.)
Marinko Vidović
orcid.org/0000-0003-0746-023X
; Katolički bogoslovni fakultet, Sveučilište u Splitu
Sažetak
Uocavajuci kako iskaz o “punini vremena” u Gal 4,4
pripada zakljucku Pavlova argumentiranja o opravdanju po vjeri
Abrahamovim likom, u ovome clanku autor analizira taj iskaz
u njegovu poslanicnom, kulturalnom i kršcansko-tradicijskom
kontekstu. Pošavši od Pavlove sintagme i njezinih glavnih
sastavnica, istaknuvši njezinu originalnost u odnosu na grcki
i židovski kulturalni ambijent, kao i u odnosu na kršcansku
tradiciju, autor pokazuje da Pavao tom sintagmom izražava
izvorno kršcansku ideju o prodoru eshatona u povijest. Ta ideja
karakterizira kršcansku misao od samih pocetaka, ali je u drugim
NZ-nim spisima, pa i kod samoga Pavla, uglavnom povezana
s pashalnim otajstvom smrti i uskrsnuca Isusova. Za razliku od
takvoga povezivanja, Pavao u Gal upravo sintagmom “punina
vremena”, izražava prodor eshatona u povijest samim Isusovim
ro!enjem, njegovim ulaskom u povijest. Punina vremena kao
tipicno kristološka kategorija kvalitativna je mjera svih vremena,
a ne kalendarski završetak nekoga odre!enoga vremena. Njome
Pavao izražava povijesno-spasenjsko osmišljenje vremena. To
znaci da se u povijesti ne može dogoditi ništa apsolutno novo.
Doga!ajem Krist, koji zapocinje Isusovim ulaskom u povijest i u
kojem i Marija ima svoje mjesto, vec se ostvarilo ono što se ima
dogoditi s poviješcu, odnosno anticipirana je u povijesnim uvjetima
definitivna završnica povijesti. Takvu originalnu i iznena!ujucu
tvrdnju Pavao je mogao utemeljiti trima cimbenicima koji se u
njegovoj misli trajno ispreplecu: kristologijom, soteriologijom i
antropologijom. U zakljucku autor istice paradoksalnost takve
tvrdnje: povijest se nastavlja, premda je dovršena, ili obrnuto,
povijest je zakljucena, dovršena, premda nastavlja svoj tijek.
Takva ideja, osim što omogucuje novu viziju stvarnosti, obilježava
izvorno kršcanski identitet, spleten od mnogih paradoksa, antiteza
i antinomija. Živjeti puninu vremena znaci biti realni optimist
uronjen u Božju novost u povijesti, u uvjerenju da, kako sam Pavao
kaže, “je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta!”
(2 Kor 5,17).
Ključne riječi
punina; vrijeme; helenizam; židovstvo; apokaliptika; kršcanstvo; povijest; opravdanje; Sin; sinovstvo; ro!enje; kraj; originalnost; anticipacija; paradoksalnost; eshaton
Hrčak ID:
24948
URI
Datum izdavanja:
21.3.2005.
Posjeta: 1.786 *