Izvorni znanstveni članak

DUGOVJEČNOST I VITALNOST ZAGREBAČKIH SAJMOVA

Aleksandra Muraj

Sažetak

Godišnji su sajmovi od srednjega vijeka imali zapaženu ulogu u životu europskih građana, koliko zbog trgovanja, toliko i zbog zabavljanja koje im je bilo sastavnim dijelom. Njihova se gospodarska važnost ogleda u činjenici da su privilegiju održavanja sajma u nekom gradu mogli dodijeliti isključivo monarsi. Termin održavanja bio je vezan uz liturgijsku godinu, i to uz proslavu lokalnoga patrona župe. Trajali su 14 dana, a društvena im se važnost očitovala u poštivanju instituta Božjeg mira (treuga Dei), tj. prekidanjem svih sukoba i sudskih progona za njihova trajanja.
Blagdansku godinu Zagrepčana ispunjavala su tri takva sajma, početak kojih seže u 13., odnosno 14. st. Bio je to Markov sajam, priređivan u travnju, Margaretinje u srpnju i Kraljevo (nazvano prema patronu prvostolne crkve, sv. Stjepanu kralju) u kolovozu. Uz trgovanje, mogućnosti za zabavu nisu se iscrpljivale samo u svirci, pjesmi i plesu pod gostioničarskim šatorima već i prisustvovanjem izvedbi putujućih glumaca, lakrdijaša i žonglera, razgledavanjem menažerija s egzotičnim zvjerima i sličnim atrakcijama.
Premda je početkom 20. st. trajanje sajmovanja bilo skraćeno na osam, odnosno tri dana, i nadalje je u životu grada bilo očekivano s uzbuđenjem i smatrano dobrom prilikom za razonodu. Dok se danju trgovalo, uvečer se središte zbivanja prenosilo na drvenjare i šatore s ponudom tipičnih sajamskih jela i pića uz sudjelovanje glazbenih sastava. Vrtuljci, ljuljačke, tobogani; streljane, panorame, panoptikumi; mađioničari, akrobati, patuljci i druga neobična bića razveseljavali su publiku, čemu se 1905. prvi put u Zagrebu pridružio i kinematograf, Bachmayerov bioskop. Još i u to doba godišnji su sajmovi bili susretištem i seljaka i građana. Jednako su bili privlačni proleterskim slojevima, ali i "boljem svijetu", a i onom neetabliranom poput skitnica, varalica i sitnih lopova. Svi su oni sudjelovali u "vulgarnoj simpatičnosti pučkoga veselja" – kako je o godišnjem sajmu 1910. pisao A. G. Matoš. Pa kada su, nakon šestogodišnjega trajanja, potkraj drugoga desetljeća 20. st. izgubili značenje društveno-zabavnog događanja, doživjeli su svoju umjetničku transformaciju u istaknutom dramskom djelu Miroslava Krleže – Kraljevu, objavljenom 1918. g.

Ključne riječi

sajam; godišnji običaji; Zagreb; Hrvatska

Hrčak ID:

25423

URI

https://hrcak.srce.hr/25423

Datum izdavanja:

20.6.2008.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.058 *