hrcak mascot   Srce   HID

Original scientific paper

Cetin spomenik hrvatske povjesti i fortifikacijskoga graditeljstva

Milan Kruhek ; Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Republika Hrvatska

Fulltext: german, pdf (2 MB) pages 74-95 downloads: 906* cite
APA 6th Edition
Kruhek, M. (2002). Cetin, Denkmal kroatischer Geschichte und der Fortifikationsbaukunst. Povijesni prilozi, 21 (22), 74-95. Retrieved from https://hrcak.srce.hr/28666
MLA 8th Edition
Kruhek, Milan. "Cetin, Denkmal kroatischer Geschichte und der Fortifikationsbaukunst." Povijesni prilozi, vol. 21, no. 22, 2002, pp. 74-95. https://hrcak.srce.hr/28666. Accessed 14 Jun. 2021.
Chicago 17th Edition
Kruhek, Milan. "Cetin, Denkmal kroatischer Geschichte und der Fortifikationsbaukunst." Povijesni prilozi 21, no. 22 (2002): 74-95. https://hrcak.srce.hr/28666
Harvard
Kruhek, M. (2002). 'Cetin, Denkmal kroatischer Geschichte und der Fortifikationsbaukunst', Povijesni prilozi, 21(22), pp. 74-95. Available at: https://hrcak.srce.hr/28666 (Accessed 14 June 2021)
Vancouver
Kruhek M. Cetin, Denkmal kroatischer Geschichte und der Fortifikationsbaukunst. Povijesni prilozi [Internet]. 2002 [cited 2021 June 14];21(22):74-95. Available from: https://hrcak.srce.hr/28666
IEEE
M. Kruhek, "Cetin, Denkmal kroatischer Geschichte und der Fortifikationsbaukunst", Povijesni prilozi, vol.21, no. 22, pp. 74-95, 2002. [Online]. Available: https://hrcak.srce.hr/28666. [Accessed: 14 June 2021]

Abstracts
Povijesno ime Cetin pokrivalo je širi prostor oko današnjega Cetingrada, Podcetina i Cetinske Varoši. To je ime nosio i utvrđeni feudalni grad i pod njegovu upravu spadajući feudalni posjed.
Cetin je bilo i ime podgrađa toga feudalnog grada u kojem se nalazio franjevački samostan i crkva Svete Marije, poznat ponajviše po tome što je tu 1. siječnja 1527. godine bio izabran i svečano proglašen novim hrvatskim kraljem nadvojvoda Ferdinand iz dinastije Habzburga. Burne povijesne promjene, koje su donosile stoljeća izgradnje, ali i duga razdoblja razaranja i uništavanja, bogatu su baštinu življenja toga prostora pokapale u zaboravljene arheološke slojeve koje su tek u najnovije vrijeme, tijekom arheoloških istraživanja 2000. i 2001. godine, arheolozi počeli sistematski otkrivati. Istraživačka arheološka iskopavanja bila su u prvom
redu usmjerena središnjem spomeniku današnjega Cetingrada, na veliku ruševinu utvrđenoga grada Cetina, te na lokacije koje povijesni i topografski izvori i tradicija označavaju kao središnja mjesta življenja i događanja stare srednjovjekove i novovjeke povijesti toga prostora. Povijest Cetina, nakon dosadašnjih rezultata istraživanja, moguće je jasno razdijeliti na četiri velike vremenske razdjelnice, na doba cetinske povijesti prije tatarske provale u Hrvatsku (1241. god.), na skoro dva stoljeća frankopanske vladavine Cetinom (14 - 16. st.), na više od stoljeća turske vlasti nad Cetinom (1670 - 1791.) i posljednje povijesno, krajiško razdoblja života na starom Cetinu. Ta istraživanja bitno dopunjavaju onu sliku povijesnoga razvoja Cetina koju nam vrlo fragmentarno ocrtavaju rijetki sačuvani pisani povijesni izvori. Prve zapisane sačuvane vijesti o Cetinu potječu tek iz 14. stoljeÊa. Prvi je pisani povijesni
izvor poznati popis crkvenih župa Zagrebačke biskupije iz 1334. godine, a prva isprava koja spominje Cetin kao uređeni feudalni posjed s utvrđenim plemičkim gradom datirana je tek godinom 1387. Posve je sigurno da je i prije 1334. godine Cetin postojao kao uređeno župsko naselje sa svojom utvrdom i župnom crkvom, te da je i prije 1387. godine Cetin bio već razvijeni i uređeni feudalni posjed sa svojim feudalnim utvrđenim gradom, u okvirima srednjovjekovne hrvatske države.
Do sada obavljena arheolo¹ka iskopavanjanam potvrðuju da je na poloæaju danas poznatom pod imenom “Mala Crkvina” stajalo nekada staro hrvatsko naselje s utvrdom građenom u romaničkom
vremenu, a tu je negdje bila i prva župna crkva toga naselja posvećena Sv.Emeriku. Pokretni arheološki nalazi potvrđuju da je to naselje na tom mjestu živjelo već negdje u doba stare hrvatske države, u vrijeme hrvatskih knezova i kraljeva i razvijalo se sve do provale Tatara 1241. godine. Vjerojatno je tek poslije toga počela gradnja nove utvrde i razvoj njenog, novog podgrađa, s novom crkvom posvećenom Svim Svetima. Tu utvrdu u 14. stoljeću
dobivaju u feudalni posjed knezovi Frankopani i dalje je dograđuju, a naselje se razvija između položaja današnjih cetingradskih ruševina i položaja “Velike Crkvine”. Tako organizirano i razvijeno naselje i feudalni posjed s utvrđenim starim gradom dočekali su vrijeme
turskih prodora u hrvatske zemlje, 16. stoljeće. U tom se vremenu feudalni utvrđeni grad Cetin pretvara u obrambenu utvrdu koju brane njegovi gospodari knezovi Frankopani, a za njegovu
se obranu brine i Hrvatski sabor i krajiška vojna uprava. U tom se razdoblju u Cetinu dogodio i jedan od najvažnijih događaja hrvatske povijesti. Frankopani su na samom kraju 1526. godine u Cetnu okupili hrvatsko plemstvo koje je tu slobodnim izborom izabralo
habzburškog nadvojvodu Ferdinanda novim hrvatskim kraljem. Tu je odluku svečano obznanilo i proglasilo 1. siječnja 1527. godine u crkvi franjevačkog samostana što potvrđuje i svečana izborna isprava pisana i izdana u Cetinu istoga datuma. Cijelo 16. stoljeće traje rat za opstojnost Cetina. U tom su vremenu nestala stara hrvatska
naselja toga prostora. Razorene su crkve i druge srednjovjekovne utvrde i cijeli je cetinski kraj bio opustošen. Utvrđeni Cetin s krajiškom vojnom posadom najduæe se održao. Turci ga
nisu uspjeli osvojiti ni u prvoj polovici 17. stoljeća, premda su to pokušavali i u dvije duge opsade grada 1638. i 1646. godine. Uspjelo im je to tek 1670. godine. Od toga vremena počinje treće povijesno razdoblje Cetina, razdoblje turske vlasti i izgradnje Cetina kao turske granične utvrde. Ta je izgradnja dokumentirana kamenim spomen pločama koje dokazuju da su se veliki građevinski radovi odvijali tijekom 1739. godine i 1765-1766. godine. Stara je utvrda bila opasana cijelim sustavom vanjskih, donjih i gornjih obrambenih zidova i kula, tzv. tabija (Babića tabija, Senkovića i Begova tabija, kula Nebojša). Najbolje je bio utvrđen nutarnji, središnji dio grada, gdje je bila podignuta visoka turska kula zvana “Icziszar” u prijevodu
značenja “Duboki biser”. Tako utvrđeni Cetin Turci su smatrali neosvojivom utvrdom koja je zaista izdržala sve pokušaje krajiških vojskih da je oslobode, sve do posljednjeg velikog oslobodilačkog
rata 1791.godine. Nakon dobrih priprema i snaæne artiljerijske opsade, turska posada Cetina bila je prisiljena na predaju i utvrda je oslobođena. Četvrto, posljednje povijesno vrijeme Cetina počinje krajiškom obnovom Cetina. Tu nam obnovu dokumentiraju mnogi krajiški planovi Cetina. Cetin je sada pretvoren u graničnu utvrdu
i vojarnu krajiške vojne sile na granici prema turskoj Bosni. Obnovljene su u ratu oštečene utvrde i sagrađeni mnogi novi objekti potrebni graničnoj vojnoj posadi. Krajiška vojna vlast držala je Cetin sve do polovice 19. stoljeća, a tada, jer joj strateški više nije bio važan kao nekada, ali i zbog troškova njegova održavanja, donosi odluku o njegovom napuštanju i rušenju. Usprkos protivljenju mnogih hrvatskih Društava i Hrvatskoga sabora, krajiška vojska
napustila je Cetin, odnjela iz njega sve što se moglo odnjeti, a zatim ga 1865. godine zapalila i porušila sve krajiške objekte i veći dio njegovih starih utvrda. Od toga se vremena do danas Cetin pretvara u veliku povijesnu ruševinu. Zadnjih godina počela su već spomenuta
arheološka istraživanja i ove stare “gradine” i širega povijesnog prostora oko nje. Njegove ruševine prvorazredan su spomenik graditeljstva i vrlo slojevito arheološko nalazište hrvatske
srednjovjekovne i novovjeke povijesti. Cetin zaslužuje i potrebna sustavna arheološka istraživanja i doličnu konzervaciju i prezentaciju, kao spomenik hrvatske i europske povijesti i graditeljstva.

Hrčak ID: 28666

URI
https://hrcak.srce.hr/28666

[german]

Visits: 1.980 *