Izvorni znanstveni članak
SLOVAČKA JAMA NA SJEVERNOM VELEBITU
DARKO BAKŠIĆ
BRANKO JALŽIĆ
DAMIR LACKOVIĆ
Sažetak
Pri rekognosciranju terena, 28. srpnja 1995., slovački speleolozi B. Šmida i M. Griflik pronašli su ulaz u Slovačku jamu. Nakon devetodnevnih speleoloških istraživanja Slovaci
se spustili do "dna" na dubini od 514 m. Tom prilikom zamijećen je horizontalni kanal, -350 m. Tijekom ljeta 1996. Slovaci zajedno s kolegama iz Planinarskog društva Sveučilišta "Velebit" nastavljaju istraživanja Slovačke jame u horizontalnom kanalu na 350
dubine. Tri tjedna kasnije spustili su se do dubine od 1000 m. Tada je prvi put u ovoj jami viđena endemska troglobiontna pijavica Croatobranchus mestrovi. U listopadu 1996. grupa zagrebačkih speleologa iz planinarskih društava "Velebit" i "Željezničar" u suradnji s Hrvatskim prirodoslovnim muzejom spušta se u jamu do dubine
570 m kako bi za znanstvena istraživanja skupila jedinke pijavice. Iako taj put pijavica nije nađena, pronađeni su ostaci nepoznate vrste kornjaša iz roda Radziella. Radi nastavka istraživanja jame, 1998. i 1999. ostvarene su zajedničke hrvatsko-slovačke ekspedicije pod vodstvom Darka Bakšića i Branislava Šmide. 1998. Slovačka jama istraživana je u dva odvojena kanala. Slovački su speleolozi u nastavku dvorane Pompeji dosegli dubinu od 1022 m, dok su se u Kankulovskom kanalu čiji je nastavak nazvan Velebni kanal) hrvatski speleolozi spustili do dubine od 1268 m. U 1999. godini, nakon osmodnevnog boravka na dubini od 1254 m, hrvatski speleolozi istražili su novih -670 m horizontalnih kanala, te su dosegli dubinu od 1301 m. Slovački kolege u višim dijelovima jame otkrivaju nove dijelove nazvane Žumpa, dubine 866 m, i Hermanova studnja, dubine 530 m. Tom dubinom Slovačka jama zauzima 17. mjesto na listi najdubljih jama svijeta. Značajna je i duljina ovoga objekta, koja iznosi 2414 a poligonska duljina 5548 m.
Ključne riječi
Slovačka jama; sjeverni Velebit
Hrčak ID:
29088
URI
Datum izdavanja:
2.10.2000.
Posjeta: 2.040 *