Izvorni znanstveni članak
Osnivači i sljedbenici na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju Sveučilišta u LJubljani: putovi i stranputice u razvoju slovenske etnologije / kulturne antropologije (Sažetak)
Rajko Muršič
; Department of Ethnology and Cultural Anthropology, University of Ljubljana, Slovenija
Sažetak
Iako je etnologija trebala postati jednim od studijskih programa već od osnivanja Sveučilišta u Ljubljani 1919. godine, trebalo je više od dva desetljeća evaluacija u različitim tijelima Sveučilišta da bi Niko Zupanič dobio mjesto profesora na današnjem Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju. 1940. godine, kada je prof. Zupanič konačno dobio profesuru, kurikulum iz "Seminara iz etnologije s etnografijom" na Sveučilištu u Ljubljani sadržavao je predavanja iz komparativne etnologije, prethistorije, fizičke antropologije, lingvistike i etnografije. Njegov sljedbenik, Vilko Novak, odbacio je termin "etnografija" za naziv struke i tvrdio da bi etnologija, kako se disciplina nazivala u Sloveniji od sredine 1950-ih godina, trebala proučavati "primitivne narode" kao i "običan puk" u "civiliziranim zemljama". Etnologiju je shvaćao kao disciplinu koja proučava i otkriva opće zakonitosti ljudske kulture.
Tijekom 1960-ih Novakov student, Slavko Kremešek, započeo je s etnološkim istraživanjima urbanih područja te time osnovao pravu "urbanu etnologiju". Međutim, istovremeno je etnologiju sveo na povijesnu disciplinu. Situaciju je dodatno zakomplicirao (zajedno s još jednim povjesničarom u etnologiji – Angelosom Bašem) uvođenjem "načina života" kao glavnog predmeta etnološkog interesa. Kako bi zadržao distinktivni karakter etnologije, koji proizlazi iz proučavanja folklora i tradicija, Slavko Kremenšek je shvaćao "narodnu kulturu" kao drugi važan dio osnovnog predmeta istraživanja etnologije kao discipline. Nadalje, etnologiju je shvaćao kao disciplinu koja nema ništa zajedničko s "ahistorijskom" socijalnom ili kulturnom antropologijom. Zajedno sa svojim profesorom Vilkom Novakom, Kremenšek je proučavao "način života" i "narodnu kulturu" Slovenaca.
1980-ih godina njegovi su studenti Zmago Šmitek i Božidar Jezernik proširili istraživanja "načina života" na mnogo općenitije teme. Zmago Šmitek potpuno se posvetio proučavanju slovenskih susreta s izvaneuropskim "načinima života" u opisima putnika, misionara i ostalih pisaca, a Božidar Jezernik se bavio životom i preživljavanjem u ekstremnim uvjetima talijanskih i njemačkih koncentracijskih logora u Drugome svjetskom ratu. Obojica su postupno odbacivala naslijeđena povijesna i regionalna ograničenja discipline te su ponovo uveli antropološke elemente u kurikulum i u svoj znanstveni rad.
U 1990-ima su Borut Brumen (†) i Rajko Muršič kritizirali epistemološka ograničenja i teoretske slabosti slovenske etnologije. Odbacili su razlike između etnologije (bez obzira da li je definirana kao komparativno istraživanje europskih naroda ili u širem smislu kako su je definirali Novak i Kremenšek) i socijalne i kulturne antropologije (ne samo što se tiče proučavanja izvaneuropskih naroda, nego i recentnoga metodološkog i teoretskog razvoja tih dviju disciplina).
U članku autor prikazuje postepen razvoj kurikuluma etnologije / kulturne antropologije na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju Sveučilišta u Ljubljani. Predstavlja nekadašnje i sadašnje kolegije koji su proizišli iz istraživanja vodećih sveučilišnih nastavnika na Odsjeku od njegovih početaka. Naposljetku razmatra budućnost same discipline u Sloveniji kroz kritički osvrt na njezine trenutne epistemološke, metodološke i disciplinarne postavke.
Ključne riječi
slovenska etnologija; kulturna antropologija; kurikulum etnologije i kulturne antropologije; predavanje i istraživanja u antropologiji
Hrčak ID:
29449
URI
Datum izdavanja:
4.12.2008.
Posjeta: 1.556 *