Pregledni rad
https://doi.org/10.3935/rsp.v4i4.367
Solidarnost u učenju Ivana Pavla II.
Rebeka Anić
; Franjevački institut za kulturu mira
Sažetak
Ivan Pavao II. uočava da u suvremenom društvu postoji manjak solidarnosti. Analizira političke okolnosti koje tome pogoduju, ali naglasak stavlja na teološku analizu društvene zbilje. Iza političkih previranja otkriva sukob dviju civilizacija - civilizacije utilitarizma i civilizacije ljubavi. Društvo se treba temeljiti na pravednosti i solidarnosti, pri čemu je zalaganje za pravednost izraz solidarnosti, a solidarnost omogućava pravednosti da se ne izrodi u svoje naličje. Ivan Pavao II. definira solidarnost kao vrijednosnu solidarnost. Solidarnost unutar određenih skupina je poželjna, ali kriterij za njezino vrednovanje ima biti opće dobro i poštovanje dostojanstva svakog čovjeka. Naglašava važnost solidarne organizacije, njegovanja solidarnosti unutar obitelji među generacijama, važnost volonterskih udruga i njihova umrežavanja kao i potrebu angažiranja laika u politici. Za nas u Hrvatskoj osobito je važan Papin poziv da gradimo kulturu mira koja se nadahnjuje osjećajima snošljivosti i opće solidarnosti kao i povezivanje praštanja i solidarnosti, pri čemu je praštanje pretpostavka solidarnosti.
Ključne riječi
Hrčak ID:
29904
URI
Datum izdavanja:
1.4.1997.
Posjeta: 2.783 *