Izvorni znanstveni članak
TRI LICA KULTURE
Vjeran Katunarić
; Filozofski fakultet, Zagreb
Sažetak
Tri temeljna značenja moderne kulture proizlaze iz opće dinamike
zapadne civilizacije: prosvjetiteljsko, koje odgovara pionirskom
razdoblju eurocentrizma i njegovoj univerzalističkoj misiji;
nacionalno, koje izrasta iz europske poluperifertje u 19. stoljeću,
kao svijet partikularnih i podijeljenih kolektivnih identiteta i tradicija;
i interkulturno, nastalo sedamdesetih godina ovog stoljeća,
najprije na sjevernoameričkom a potom na europskom kontinentu,
kao izraz krize kako univerzalističkih tako i nacionalističkih
projekata integracije društava i naroda i pokušaj da se umjesto
opće asimilacije, na jednoj strani, te antagonizama i predrasuda,
na drugoj strani, uspostavi nekakav dijalog među kulturama. U
sva tri slučaja, međutim, a osobito u potonjem, značenja kulture
vrlo brzo gube svoj početni kreativni, prometejski naum te se prerađuju
i prilagođuju u skladu s logikom (ekonomske i vojno-političke)
moći središnjih država i korporacija, kao i onih država koje
im se nastoje ili približiti ili konkurirati. Interkulturna komunikacija
odvija se uglavnom tamo gdje postoje dovoljno snažni ekonomski
i politički interesi za međugrupnim povezivanjem, a prekida se
kada takvi interesi presahnu. Takvu ironiju ili kulturni pesimizam
oslikao je već starogrčki mit po kojem je Zeus stvaranje ljudskog
svijeta povjerio impulzivnom Epimeteju. Premda je sustav moći u
modernoj epohi povremeno otvarao vrata kreativnom djelovanju
svih triju lica kulture - kartezijanskom, nacionalno romantičnom te
obrazovanju i poslovnoj komunikaciji preko kulturnih granica - njihov
je doseg kraći i slabiji od dosega "mrkve" i "batine". Kultura
još uvijek predstavlja spremište značenja kolektivnih pomirenja sa
svršenim činom, fait accompli, nego izvor nada, anticipacija i
sposobnosti prevladavanja nesporazuma među ljudima i narodima,
tj. besmislenih činjenica povijesnog procesa.
Ključne riječi
Hrčak ID:
31760
URI
Datum izdavanja:
1.9.1996.
Posjeta: 2.732 *