Izvorni znanstveni članak

RELIGIJSKA SOCIOLOGIJA MAXA WEBERA I EMILE DURKHEIMA: TRAJNA SUPROTNOST

Gottfried Kuenzlen ; Unlversltat der Bundeswehr, Muenchen

Sažetak

Vezivanje na "klasike" - općenito obilježje trenutnog sociologijskog
samouvjerenja - vrijedi osobito za religijsku sociologiju:
analize, formulacije dotičnih pitanja i teorijskih pretpostavki odvijaju
se nadalje u eksplicitnom vezivanju na klasike religijske sociologije.
To osobito vrijedi za Maxa Webera i Emilea Durkheima. Ovdje
ponajprije treba naglasiti: za obojicu pitanje religije nije sporednost,
već središnji sadržaj njihova stvaralaštva. Upravo se
temeljno različitim pristupom Webera i Durkheima odredjuju položaj
i značenje religije u kulturi i društvu. Susrećemo dva klasika čija
religijska sociologija označava trajne a ne posredne suprotnosti.
To postaje osobito vidljivo na pitanju koja snaga - koja odredjuje
kulturu i društvo - može pridobiti sadržaje neke religije i kakav je
odnos religije i novovjekovne znanosti.

Ključne riječi

Hrčak ID:

32826

URI

https://hrcak.srce.hr/32826

Datum izdavanja:

1.1.1995.

Podaci na drugim jezicima: engleski njemački

Posjeta: 4.627 *