Izvorni znanstveni članak
DRUŠTVO, RAT I RELIGIJA
Jakov Jukić
; Split
Sažetak
lako su rat i religija sigurno neke od najrasprostranjenijihpojava
u ljudskom rodu, o njihovim počecima znamo zaista malo ili
gotovo ništa. Ipak, sociologijske i etnologijske škole su odmah od
početka svojeg učenja obično zauzimaleposve oprečna stajališta
spramtog fenomena. Jedni su smatralidaje u pretpovijestivladalo
idilično stanje bez ratovanja, sa čovjekom iznimne dobrote i
vjerom u monoteističko Najviše Biće, dok su drugi na izvorištu
vremena stavljali opći ratnički metež, ljudsku okrutnost i
kanibalističko bezvjerje. U novije doba došlo je do smirivanja
ideoloških suprotstavljanja, pa se o podrijetlu rata i religije
raspravlja umjerenije i bez isključivosti. Podjelom rada i ustrojem
države mijenjaju se uloge rata i religije. Svakako, u prvom
razdoblju rat je bio shvaćan kao veliki religijski obred sa svim
pripadajućim svečanostima. U drugom razdoblju - države i
podjele rada - religija služi ratničkom pozivu i vojničkom
pothvatu, upriličenjem inicijacijskih kušnji budućih bojovnika.
Posebnu ulogu u tome igraju srednjoeuropska tajna ratnička
društva s vukom kao svojim simbolom. Poslije se oblikuju brojni
bogovi rata i ratničke civilizacije: meksička, iranskog mitraizma i
japanskog zen-budizma. Zahvaljujući istraživanjima G. Durnezlla
otkrivena su brojna paralelna božanstva rata i ratničkih klasa u
cijelom indoeuropskom povijesnom prostoru. Čini se da najbolje
tumačenje ratovanja i religije - kao zajedničke tvorbe - pruža
sociologijski funkcionalizam, dok za drugo razdobljevalja pribjeći
teoriji legitimacije i ideologizacije. Natoj razini logično je postaviti
sljedeće pitanje: zašto se velike povijesne monoteističke religije
lakše vezuju uz čin ratovanja nego što su to činile starije
politeističke religije? Odgovor treba potražiti u sveprisutnoj
teološkoj obradi religioznog iskustva i u zanemarivanju toga
iskustva.
Ključne riječi
Hrčak ID:
33035
URI
Datum izdavanja:
1.3.1994.
Posjeta: 4.674 *