hrcak mascot   Srce   HID

Stručni rad

Opskrba vodom i rimski vodovod na brdu Gradina na otoku Veliki Brijun

Anton Vitasović

Puni tekst: hrvatski, pdf (2 MB) str. 47-82 preuzimanja: 1.167* citiraj
APA 6th Edition
Vitasović, A. (2008). Opskrba vodom i rimski vodovod na brdu Gradina na otoku Veliki Brijun. Histria archaeologica, 37 (37), 47-82. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/34472
MLA 8th Edition
Vitasović, Anton. "Opskrba vodom i rimski vodovod na brdu Gradina na otoku Veliki Brijun." Histria archaeologica, vol. 37, br. 37, 2008, str. 47-82. https://hrcak.srce.hr/34472. Citirano 14.07.2020.
Chicago 17th Edition
Vitasović, Anton. "Opskrba vodom i rimski vodovod na brdu Gradina na otoku Veliki Brijun." Histria archaeologica 37, br. 37 (2008): 47-82. https://hrcak.srce.hr/34472
Harvard
Vitasović, A. (2008). 'Opskrba vodom i rimski vodovod na brdu Gradina na otoku Veliki Brijun', Histria archaeologica, 37(37), str. 47-82. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/34472 (Datum pristupa: 14.07.2020.)
Vancouver
Vitasović A. Opskrba vodom i rimski vodovod na brdu Gradina na otoku Veliki Brijun. Histria archaeologica [Internet]. 2008 [pristupljeno 14.07.2020.];37(37):47-82. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/34472
IEEE
A. Vitasović, "Opskrba vodom i rimski vodovod na brdu Gradina na otoku Veliki Brijun", Histria archaeologica, vol.37, br. 37, str. 47-82, 2008. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/34472. [Citirano: 14.07.2020.]

Sažetak
OPSKRBA VODOM I RIMSKI VODOVOD NA BRDU
GRADINA NA OTOKU VELIKI BRIJUN

Anton VITASOVIĆ

U istraživanju izvedenom godine 1979. na rimskome bunaru i fulonici na otoku
Veliki Brijun, potvrđena su dosadašnja saznanja i dobiveni novi rezultati. Poznati i
sadašnji rezultati pokazuju da je na brežuljku Gradina bio rimski vodovod koji se
sastoji od objekta nad ponorom i dva rezervoara za vodu. Istraživanjem je ponovo
otkriveno stepenište i mjesto gdje je iz maltera izvučeno 16 m vodovodne cijevi.
Prema A. Gnirsu to su bile olovne cijevi vodovoda i oduška. Njih pratimo na terenu
do kraja Drugog svjetskog rata, potom nestaju, a na terenu uz devastacijske ostaju i
tragovi ležišta cijevi. Čišćenjem materijala u drugoj cisterni i iskopom okoliša oko
objekta i rezervoara iz njedra zemlje izronio je složeniji objekt od onoga kojeg
poznajemo.
U građevinskome smislu prepoznate su dvije faze izgradnje i nekoliko manjih
prezida. Radi se o prirodnome izvoru, nadzemnom vodovodu i postrojenju vodovoda
s crpnom stanicom i rezervoarima. Prirodno izvorište nalazi se unutar trećega
obrambenog pojasa naselja Gradina i koriste ga već gradinski stanovnici. Nadzemni
vodotok je organiziran iz tog izvora i ide između dvaju pravaca drvenih nosača s cikcak
postavljenim drvenim koritom. Taj je nadzemni tok u drugoj fazi reorganiziran i
ima funkciju pokretanja postrojenja u fulonici. U trećoj fazi prilagođava se prirodan
ponor, izgrađuje objekt crpilišta s rezervoarima, vodovodna mreža i akvedukt -
vodovod. Uz crpnu stanicu s rezervoarima na brežuljku Gradina nalaze se i ostaci
pripadajuće vodovodne mreža koja je poznata samo u segmentima. Istraživanje je
pokazalo da je tabulat radnoga prostora, u kojem se nalazilo postrojenje za crpljenje
vode, bio 1,6 m iznad dna rezervoara. Nađeni kameni postament s ležištem osovine
i raspored prostora upućuju na dva valjka na istoj osovini. Lijevi valjak čini prozračna
konstrukcija koju povezuju gazišta za pokretanje stroja, a desni, nad grotlom bunara
čini uži valjak povezan kratkim okruglim drvenim prečkama preko kojih se diže lanac
s kantama. Zagrabljena voda ulazi u rezervoare, a otuda cijevima do mjesta potrošnje.
Kako grotlo bunara nije istraženo do dna i dalje je nepoznata dubina crpilišta. Stoga
je mogućnost korištenja kao i količina vode u crpilištu još nepoznata. U geološkome istraživanju i bušenju dubinskih bunara na otoku Veliki Brijun godine 1950. - 1954.
otkrivena su brojna ležišta slatke vode između 20 i 300 m dubine1. Ta saznanja
Rimljani nisu imali pa su uokolo crpilišta, vađenjem kamenja izgradili terasasto
sabiralište oborinskih voda od kojeg prikupljene vode sjeverne padine brežuljka
Gradina teku u bunar. Rezervoari vodovoda, cisterne i rezervoari ladanjskoga dvorca
u zaljevu Verige imaju mogućnost prihvata preko 1450 m³ vode. U ovome istraživanju
s malim pomacima potvrđena su mjesta izlaska i skretanja vodovodne mreže iz
rezervoara. Točno je određeno mjesto skretanja lijevoga i desnog kraka vodovoda,
a krak koji ide ravno poznat je iz Gnirsova istraživanja i vodi prema termama.
Samom postrojenju moglo se prići sa sjeverne i sjeveroistočne strane što potvrđuje
stepenište i prokop u živoj stijeni. Najveći je rezultat istraživanja iz 1979. godine
mogućnost rekonstrukcije načina crpljenja vode i otkrivanje ležišta nadzemnoga
vodovoda. Navedeni sistemi i pristupi pokazuju da se vodi prilazi veoma obazrivo
uz korištenje svih njenih resursa. Rimski vodovod, organiziran na otoku Veliki
Brijun, u tehničkome smislu je suvremen u pristupu i rješenju opskrbe vodom. Zbog
neistraženosti ponora nisu poznati parametri zaliha vode, a samim time i mogućnosti
crpilišta. Zalihe vode čini upitnim organizirano sabiralište oborinskih voda sa sjeverne
padine, velika količina vode u podstanicama kod velikih potrošača i u cisternama za
skupljanje kišnice. Sumiranjem svih danas poznatih elementa može se zaključiti da je
vodovod na brežuljku Gradina radio za potrebe fulonike i snabdijevanje vodosprema
na rezidencijalnom i gospodarskom dijelu vile, te na području dietae.

Ključne riječi
Veliki Brijun; Gradina; antika; rimski vodovod; rimska keramika

Hrčak ID: 34472

URI
https://hrcak.srce.hr/34472

[engleski]

Posjeta: 2.124 *