Izvorni znanstveni članak
Etičke implikacije psihodinamičkih teorija
Maja Žitinski
Sažetak
Članak istražuje kako psihodinamičke teorije, psihoanalitička karakterologija i neurobiologija mijenjaju definiciju realnoga i tako produbljuju razumijevanje konteksta u kojemu valja donijeti etičku prosudbu. Ako su etičke opservacije moguće, tada osloboditeljski potencijal psihoanalitičkoga pothvata prevladava singularna, osobna značenja simbola i upućuje na univerzalnu važnost simbolizma. Onaj tko analizira istodobno je analiziran i u toj moralnoj istosti pravičnost čini temeljno uporište borbe protiv predrasuda koje stigmatiziraju. Psihodinamičke teorije uvijek ističu unutarnje sukobe, motive i nesvjesne poticaje čovjekova ponašanja, no oni su na koncu i neurobiološki zasnovani. Ako biokemija može otkriti toksine koji škode biološkoj egzistenciji a posljedica su zatiranja duhovnih sloboda i potreba, tada je očito da su duhovne slobode jednako važne kao i biološke. Dok neurobiologija subjektivna iskustva osvjetljava univerzalnim simbolizmom, ona istodobno etičku teoriju pročišćuje od nedoumica i pogrešaka jer joj omogućava odmaknuti se od poštovanja moralnih principa koji su beživotni. Nepristranost, časnost i pravednost nisu iluzije nejakih, nego upravo temelji konstruktivne interakcije među ljudima.
Ključne riječi
introspekcija; kognitivni proces; viktimizacija; relacijska kompetentnost; naučena bespomoćnost; moralni razlog
Hrčak ID:
34718
URI
Datum izdavanja:
30.12.2008.
Posjeta: 2.308 *