Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

Enkulturacija i degenerativni princip

Daniel Washburn ; London School of Economics, London, Ujedinjeno Kraljevstvo


Puni tekst: engleski pdf 350 Kb

str. 49-61

preuzimanja: 2.358

citiraj


Sažetak

Model enkulturacije koji predlažem operira s tezom kako su pojedinci
intrinzično idiosinkrazijski. Potpora idiosinkraziji pojedinaca počinje na razini neurona te na kraju zahvaća i interindividualne fenomene. Kako bih potkrijepio svoj stav, oslanjam se na kognitivnu i društvenu teoriju, pogotovo rad neurologa Geralda Edelmana (2004.) i njegovu „teoriju selekcije neuronskih grupa” (TNGS) te Sahlinsa (2000.) i
njegove teorije kulture. Ovdje predstavljeni model kulture predviđen je za prikazivanje fenomena individualne idiosinkrazije. Stoga se kulturu nužno predstavlja kao proces koji nazivam „enkulturacija”. Kognitivni fenomeni koji omogućuju jezik i znakove koje ljudi razmijenjuju stalno se mijenjaju unutar svakoga pojedinca putem idiosinkrazijskih neuronskih obrazaca paljenja te putem inkorporacije novog iskustva i promijenjenog pamćenja. O konceptu pamćenja raspravlja se u odnosu spram modela enkulturacije. Pridaje se pozornost dirkemovskom stavu kako bi se društveni znanstvenici trebali usredotočiti na kolektivna predstavljanja te izbjegavati izvođenje stavova o društvu na temelju djelovanja umova pojedinaca (Durkheim, 1915:15-16; 1952:213). Uključena su
i kognitivna istraživanja kako bi se ukazalo na poveznice između iskustva i pamćenja (poput Edelmanovog koncepta „zapamćene sadašnjosti”) te kako bi se uspostavilo funkciju „degenerativnog principa”. Libetov (2004.) rad se koristi kako bi se ukazalo
na to da svijesnoj percepciji prethode nesvijesni procesi (tj. procesi onkraj reflektivne svijesti) te smo stoga prisiljeni zaključiti kako nesvijesni procesi iniciraju naša svijesna iskustva. To budi pitanja o djelovanju i slobodnoj volji. Pokazuje se kako proces kognitivnih asocijacija vodi prema novinama kao posljedica nestabilnosti povratnog pamćenja i intrinzične idiosinkrazije neurona. Stoga se enkulturaciju može smatrati aktivnošću asocijacija pojačanom intrinzično idiosinkrazijskim fenomenima. Povučene su paralele između Bakhtinovog dijaloškog principa i modela enkulturacije. Završni dio donosi prijedloge za budućnost.

Ključne riječi

enkulturacija; proces pamćenja; ljudski mozak; pojedinac

Hrčak ID:

35217

URI

https://hrcak.srce.hr/35217

Datum izdavanja:

22.12.2008.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 3.547 *