Izvorni znanstveni članak
MUZIČKE SKALE I RITMOVI U GRADIŠĆANSKIM NARODNIM PJESMAMA
Viktor Žganec
; Insitut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
•
Opće muzikološke crte muzičkoga folklora gradišćanskih narodnih pjesama dadu se svesti na ove značajke:
Njihova tonska osnova (skala) pokazuje zajedničko podrijetlo s ostalim južnoslavenskim folklorom s tom razlikom, da imaju veći ambitus melodija, manje arhaičkih tipova skala, manji broj molskih pjesama, uz dobro sačuvane pjesme u prirodnom molu, i najposlije one su, tako reći, bez traga orijentalnih ljestvica. Te su pojave uzrokovane djelovanjem okoline u kojoj se na njih u toku četiriju stotina posljednjih godina vršio utjecaj drugih etničkih jedinica među kojima su ti naši bivši zemljaci živjeli.
Ritmovi njihovih melodija ostali su najbliže južnoslavenskim ritmovima narodnih pjesama. Njihova je karakteristika obilje oblika, miješanje binarskih i ternarskih ritmičkih jedinica u okviru osnovne trohejske ritmike njihovih tekstova. To posljednje postignuto je kod melodije na taj način što se na određenim mjestima izmjenjuju note četvrtinke s osminkom. Takav način ri-tmiziranja prouzrokovao je mnogobrojne tipove ritmičkih shema što daje veoma raznoliku sliku njihova ritmičkog toka. Ukoliko su u njihovu melodiku ušle i neke austrijske i mađarske te češke pjesme, sve te strane melodije poprimile su ritmičku karakteristiku gradišćanske ritmike.
Tekstovna podloga njihova folklora veoma je bliska u pogledu metrike ostalim područjima jugoslavenskog područja. U tom pogledu markantne su, u preglednim tabelama rubrike šesteraca, sedmeraca, osmeraca a donekle i deseteraca, koje pokazuju veliki broj pjesama u tim standardnim našim stihovima. To je, naravno, imalo važan utjecaj i na formiranje melodija.
Melostrofe su se većma udaljile od jugoslavenskoga prosjeka, a tome je uzrok što je kod nas sačuvano mnogo više melodija s dvodijelnom stroi-nom osnovom. U Gradišću je ova vrsta melostrofa u znatnoj manjini. Pretežu četverodijelne melostrofe.
U posljednje vrijeme prodiru iz Jugoslavije u Gradišće pjesme u antičkom duru, sa završetkom na dominantnoj harmoniji s otvorenom kvintom na kraju završne kadence. Višeglasje prodire isto tako, ali — kako je prije bilo uobičajeno samo jednoglasno pjevanje — danas se višeglasni dijelovi pjesme opažaju samo na pojedinim dijelovima melodije.
Pošto je već bila uređena knjiga pjesama JAČKAR, proučavao sam i muzički folklor onih Hrvata koji su ostali u Mađarskoj (sela: Hrvatska Kemija, Koljnof, Vedešin, Unda, Presika, Petrovo selo i dr.) i ma da sam u tim selima našao neke varijante poznatih pjesama, ipak sam otkrio i veoma mnogo nepoznatih, novih pjesama kojih nema ili ih ja barem nisam našao u austrijskom Gradišću, pa sam i kod njih ustanovio da imaju ne samo isti vanjski tip melodija nego i sve ostale muzikološke karakteristike gradišćanskih pjesama. Tako se može mirno zaključiti, da čitavo to područje u kojem su naseljeni Hrvati, koje smo prije zvali »Bijeli Hrvati«, a danas se nazivaju Gradišćanski Hrvati, postoji etnomuzikološko jedinstvo unatoč tome, što danas žive odvojeno jedni od drugih i što ih dijeli državna granica između Austrije i Mađarske.
Ključne riječi
Hrčak ID:
35324
URI
Datum izdavanja:
12.5.1965.
Posjeta: 2.793 *